Bez javne rasvjete: Varaždinci već u devet, u krevet

Piše: Josip Novak

Objavljeno: 11.05.2014. 08:55

Zadnja izmjena: 13.01.2016. 08:27

Foto: Ilustracija

U knjizi „Prabirci po povjesti Županije varaždinske“ Julije Janković o javnoj rasvjeti u baroknom gradu 1837. kaže: „Do devete ure sveti kak tak, a potlam devete ure ne je potrebno, kaj ti onda mora vsaki pošteni človek već doma biti“!

Kroničari bilježe da grad Varaždin do tridesetih godina 19. stoljeća noću uopće nije bio osvijetljen.

- Svaki stanovnik grada, koj bi se s večera ili noćju kući vraćao, imao je sobom fenjer od papira šareno oslikana i voskom napuštena, u kom je gorjela svieća. Teg godine 1837., dne 20. rujna zaključe varoški zastupnici razsvjetiti grad veleći da je to moderno, da služi udobnosti i sjegurnosti žitelja. Razsvjeta nije baš sjajna bila, jer se za nekoliko godina tuže nekoji zastupnici veleći, da skoro u svih ulicah u oblačno vrieme, vlada mrkla tmina, a poslje devet sati, da u nijednoj od onih riedkih lampah nema ulja. Ovim odgovori konzul onoga vremena u kratko ovako: „Do devete ure sveti kak tak, a potlam devete ure ne je potrebno, kaj ti onda mora vsaki pošteni človek već doma biti!“ – zapisao je 1898. godine Julije Janković u svojoj knjizi.

Nisu naši stari imali problema samo s rasvjetom. Naime, u šašem obraslim grabištima oko gradskih bedema u „smrdečoj“ vodi obitavli su milijuni nesnosnih komaraca i tisuće žaba.

Kreketanje potonjih godinama je izluđivalo  Varaždince, a čulo se kilometrima daleko, sve do Sračinca.

Komentari