Danas je osamdeseti rođendan varaždinskog prvoligaša

Piše: L.Š/T.Š

Objavljeno: 03.06.2011. 12:18

Zadnja izmjena: 08.12.2015. 08:10

Varaždinski nogometni prvoligaš osnovan je pod imenom Športski klub Slavija 3. lipnja 1931. godine i to kao tvornički klub namijenjen za rekreaciju radnika tekstilne kompanije koja se tada zvala Tivar.

Klub je dobio ime Slavija jer je tadašnji vlasnik tekstilne kompanije i utemeljitelj klub bio čeh Ernst Stiassny koji je bio veliki navijač praške Slavije.

Na livadi preko puta tvornice Tivar, na mjestu gdje se nalazi i danas, izgrađeno je nogometno igralište gdje je ŠK Slavija odigravala svoje utakmice.

Prvi predsjednik kluba bio je inžinjer Vladimir Damaška, koji je tada bio tehnički rukovoditelj Tivara, a prvi trener Viktor Mađarić.

Prvi dresovi kluba bili su dizajnirani prema izgledu dresa praške Slavije samo što je crvena boja na dresu praškog kluba, zamijenjena plavom bojom na dresu varaždinskog kluba.

Igranje u Nacionalnoj jugoslavenskoj ligi

Prvu službenu utakmicu ŠK Slavija je odigrala 14. lipnja 1931. godine, samo 11 dana nakon osnivanja, protiv gradskog rivala Slobode i pobijedila s 3:1. Prvu momčad Slavije činili su Ertl, Aman, Jurinec, Krasović, Kukec, Eckmayer, Kralj, Kohn, Vrbnjak, Kalember i Bačani.

Samo sedam godina nakon osnivanja, Slavija pod vodstvom trenera Mutcha ulazi u najviši rang natjecanja, Nacionalnu jugoslavensku ligu. Sportski ponos Varaždina predstavljali su tada igrači Grims, Gušić, Mađarić, Zimić, Gajer, Starej, A. Golob, Bradaška, Koprivnjak, Pavletić, Sollerti, Guth, V. Golob i Sabljak.

No, već godinu dana kasnije Nacionalna jugoslavenska liga se gasi, a Slavija do početka Drugog svjetskog rata nastupa u novooformljenoj Hrvatsko-Slovenskoj ligi u kojoj su između ostalog nastupali i splitski Hajduk i zagrebački Građanski, danas poznatiji kao GNK Dinamo.

Promjene imena u Zagorac i Tekstilac

Zadnji nastup pod tim imenom ŠK Slavija imala je 19. ožujka 1941. godine kada su igrači Slavije na svom terenu odigrali utakmicu sa zagrebačkim HAŠK-om.

Te 1941. godine mijenjaju se političke prilike u Hrvatskoj. Na vlast dolaze ustaše koji donose odluku o raspuštanju svih sportskih saveza i olimpijskog odbora. Mnogo igrača zbog svoj porijekla i političkog stajališta više nije smjelo nastupati pa je to razdoblje označeno kao najtužnije razdbolje varaždinskog sporta.

Iste godine dolazi do prve promjene imena kluba. Ustaške vlasti odlučile su donijeti odluku o spajanju ŠK Slavije i HŠK Zagorac, kluba koji je do tada nastupao u lokalnoj varaždinskoj župi. Ime kluba promijenjeno je u HRŠK Zagorac i taj je klub u vrijeme NDH odigrao četiri „Prvenstva hrvatskog državnog razreda“.

Nakon Drugog svjetskog rata 1945. godine, klub se ponovno reaktivira, ovaj put pod imenom NK Tekstilac u okviru Radničkog fiskulturnog društva Tekstilac kojemu je predsjednik bio Tomo Beli. Za voditelja nogometnih aktivnosti postavljen je Josip Levačić, a prvi trener Tekstilca bio je Rudolf Vostatek.

Pod novim imenom klub odigrava prvu utakmicu 15. srpnja 1945. godine u Koprivnici, gdje s visokih 7:0 pobjeđuje domaću Slogu. Za Tekstilac su tada igrali Fara, Gušić, Čop, Oljica, Ožeg, Kolar, I.Švarc, Vostatek, Lampelj, Starej i Janušić. Već 1947. godine Tekstilac se izborio za status drugoligaša.

NK Varteks 669 utakmica u 2. jugoslavenskoj ligi

11 godina kasnije, 1958. godine, varaždinski nogometni klub ponovno mijenja ime. Uprava kluba je naime odlučila nazvati klub po imenu svog glavnog sponzora i osnivača tvornici tekstila Varteks. To je ime klub zadržao duge 52 godine, do 2010. godine kada je klub dobio ime NK Varaždin, po gradu u kojem djeluje.

U razdoblju od 1958. do hrvatske neovisnosti 1991. godine Varteks je bio stabilan drugoligaš, koji je tek povremeno igrao u nižem rangu, odnosno tadašnjoj Hrvatskoj ligi.

Varteks je u 2. jugoslavenskoj ligi odigrao ukuno 669 utakmica, osvario 223 pobjede, 169 remija i 277 poraza. Ukupno su postigli 873, a primili 964 golova. Osvojili su 615 bodova po tadašnjem bodovanju kad se za pobjede dobivalo po dva boda.

1961. godine nogometaši Varteksa su ostvarili jedan od najvećih rezultata u svojoj povijesti. Tada mali drugoligaš Varteks uspio je plasirati se u finale Kupa Maršala Tita pobjedom protiv uglednog Hajduka u polufinalu. U finalu su Varteksovci ipak pokleknuli protiv makedonskog Vardara. Na stadionu JNA u Beogradu Varteks je izgubio s 2:1.

Povijesni plasman u finale ostvarili su igrači Jurec, Matković, Rodik, Krleža, Crnković, Rojnik, Mlakar, Čuhelj, Pintarić, Frančeskin, Pikl, Miljenović, Ilić, Sviben, Hrain i Goričanec pod vodstvom trenera Kreše Pukšeca koji je vodio močad do finala i Oskara Jazbinšeka koji je vodio momčad u finalu.

"Zlatno doba" NK Varteksa

Najveće uspjehe Varteks je ipak ostvario nakon hrvatske neovisnosti. Zahvaljujući aktivnoj upravi kluba na čelu s neumornim vizionarom Anđelkom Herjavcem, Varteks 23. kolovoza 1991. Godine postaje članom novoformirane Prve hrvatske nogometne lige.

Samo pet godina kasnije 08.08.1996., Varteks uspijeva prvi puta iskoračiti na europsku scenu, a prvi europski protivnik u Kupu pobjednika kupova bila je luksemburška Union Sportiva.

U sezoni 1998./99. Nogometašima Varteksa uspijeva doći do četvrfinala u tada prestižnom Kupu pobjednika kupova, te dočekati proljeće u Europi. U stogodišnjoj povijesti organiziranog igranja nogometa u Varaždinu to je zasigurno najveći sportski uspjeh, posebno ako se uzme u obzir da je u Hrvatskoj povijesti to, osim Varteksu, uspjelo samo Dinamu i Hajduku.

Taj povijesni uspjeh potpisuju trener Dražen Besek i igrači Miljenko Mumlek, Marijan Mrmić, Veldin Karić, Dražen Madunović, Damir Mužek, Silvestar Sabolčki, Zoran Kastel, Faik Kamberović, Mladen Posavec, Danijel Hrman, Andrija Balajić, Krunoslav Gregurić, Zlatko Dalić, Danijel Mađarić, Mario Ivanković i Matija Kristić.

Nakon tragične smrti Anđelka Herjavca u prometnoj nesreći 2001. godine, na njegovo mjesto iz redova glavnog sponzora tvornice Varteks dolaz Davor Daraboš.

Tri godine zaredom Varteks je sudionik prestižnog UEFA Kupa, pobjeđuje Aston Villu, stadion je posjećeniji nego ikada prije, igraju se finala hrvatskog Kupa.

Rezultatske uspjehe ostvarivali su "krojači" i u sezoni 2002/03, kada su osvojili odlično treće mjesto (trener Dražen Besek), a isto su ponovili i u sezoni 2005/06, za trenera Dalića, gdje su igrali i najuzbudljivije finale kupa, protiv Rijeke. U finalu kupa našao se i Ćiro Blažević 2003/04, a isto je ponovljeno i ove sezone, kada je bolji bio Dinamo.

Promjena imena u NK Varaždin

Posljednjih godina stvari su se promijenile, na žalost svih ljubitelja i pratitelja kluba. Financijska situacija je mnogo teža nego u "zlatna vremena", a uz promjenu imena kluba u NK Varaždin prošle godine dolazi i do razdora između kluba i White Stonesa koji otad bojkotiraju utakmice.

Ipak, i u krajnje teškim financijskim uvjetima koji su prijetili i izbacivanjem iz Prve HNL, po prvi puta od njenog osnivanja, varaždinski nogometaši uspjeli su izboriti nastup u Europskoj ligi preko sedmog finala kupa u kojem su nastupali (i još jednog poraza), te izborili ostanak u ligi.

Bez službene proslave vrijedne godišnjice

Nažalost, NK Varaždin službeno nije popratio ovaj vrijedan jubilej, čak ni priopćenjem za medije. U klubu su nam rekli da zbog teške financijske situacije nisu ništa zasad planirali.

- Godišnjicu bi mogli simbolično obilježiti vraćanjem imena NK Varteks prije početka prvenstva - rekao nam je Stjepan Cvek, sportski direktor kluba, premda je to tek  u srpnju i premda je klub kroz 80 godina postojanja nosio još tri imena - Slavija, Zagorec i Tekstilac.

Udruga Đuro Kulčar poslala čestitku

Udruga Đuro Kulčar poslala je čestitku klubu za 80-ti rođendan na službeni e-mail, ali mail im se vratio jer adresa nije važeća. Zamolili su nas stoga da na eVaraždinu objavimo prigodnu čestitku u njihovo ime:

"Svim članovima NK Varaždin, Upravi, igračima, zaposlenicima i svim zaljubljenicima i zanesenjacima čestitamo 80- ti rođendan našeg voljenog kluba" stoji u čestitki koju potpisuju predsjednik udruge Božo Vučetić i tajnik Marijan Hižak.

*Podaci o povijesti kluba preuzeti su iz monografije "100 godina nogometa u Varaždinu" autora Marijana Hižaka

Komentari