Otišao Mladen Košćak - Dena, legendarni ugostitelj i zaštitni znak izletišta Lužec

U prometnoj nesreći koja se rano jutros dogodila u Novom Marofu, kako nam je potvrdila obitelj stradaloga, život je izgubio Mladen Košćak – Dena, predsjednik Ekološke udruge Lužec. Zasada se pretpostavlja kako je prometna nesreća posljedica zatajenja srca...

Mladen Košćak – Dena (r. 1952.), kako su ga zvali od najranijega djetinjstva, 1980-ih godina bio je nadaleko poznati i cijenjeni novomarofski ugostitelj. Praksu je stjecao u novomarofskom restoranu "Ključice", nakon čega se zaposlio u "Tonimiru" u Varaždinskim Toplicama, a 1980-ih godina na raskrižju tri sela, Oštrica, Ključa i Orehovca, pokrenuo je kafić "Potkova" koji je prerastao u legendu. Tadašnji gastarbajteri nikad nisu zaboravili tko ih je odvozio kući u ranim jutrima, tugovao s njima kada bi trebali krenuti na put, te im vraćao i novac kojega bi uz čašicu više znali ostaviti za sobom u kafiću.

U posljednih 15 godina Mladen je bio zaštitni znak izletišta Lužec

Nakon demokratskih promjena, i sit noćnoga života, Mladen Košćak je kafić prenamijenio u trgovinu, a u posljednjih 15 godina, od svojega odlaska u mirovinu, postao je zaštitni znak izletišta Lužec u Oštricama pokraj Novoga Marofa, o kojemu se brinuo kao revni održavatelj i srdačan domaćin mnogobrojnih posjetitelja i manifestacija. Bio je jedan od idejnih začetnika toga projekta, koji je nastao na mjestu nekadašnje šikare i divljeg deponija, a prerastao u kompleks sačinjen od nekoliko jezera, objekata i sportskih igrališta. Neostvarena želja Mladenu je, nažalost, ostao stari mlin na potoku i kameno Rabuzinovo sunce na brdu iznad izletišta.

Brojne su manifestacije i ljudi koji su uživali u njegovom gostoprimstvu

Osim što je bio stara škola gostoprimstva, znanja ali i ophođenja, bio je to čovjek neobično široke erudicije - iznimno zainteresiran za društvena zbivanja. Za vrijeme srednješkolskog obrazovanja u Zagrebu, 1970-ih, na njega je velikog traga ostavilo Hrvatsko proljeće - što je isticao tijekom cijeloga života. Zasigurno bi, stoga, volio da se spomene kako je od 1990-ih godina bio vjeran i aktivan član Hrvatske narodne stranke, a naročito veliki pristaša ideje o jačem i tješnjem povezivanju ljudi na sjeveru Hrvatske: u varaždinskom kraju, u Hrvatskom zagorju i u njegovom zavičaju kojega je toliko volio. Preminuo je u 68. godini života.

Počivao u miru, neka mu je laka zemlja.

(Fotografija iz knjige "Oteto zaboravu" Martina Lukavečkog, poglavlja o Oštricama i Lušcu: "Lijepa mi je bila Švicarska, ali nekaj me vleklo doma")