Financiranje sporta na nacionalnom ali i lokalnom nivou - značajna tema u novim strategijama razvoja sporta

Financiranje sporta konstantno je aktualna tema na svim razinama, od nacionalne do razine lokalne samouprave. Iako je Zakon o sportu propisao da su „športske djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku pa je tako financiranje športa od nacionalne važnosti“ znamo da u praksi to ne izgleda uvijek tako.

Počevši od podataka o izdvajanju državnih proračunskih sredstava za financiranje javnih potreba u sportu i uspoređujući postotke s drugim zemljama u okruženju možemo doći do prvih zaključaka.

Podaci prikupljeni u istraživačkom projektu "Financiranje sporta u Republici Hrvatskoj s usporednim prikazom financiranja u Europskoj uniji", koji se referiraju na izdvajanja države za javne potrebe u sportu na razini BDP-a, navode da se u Republici Hrvatskoj radi o udjelima od 0,28% do 0,11% (2008. – 2011.), što je znatno niže od udjela u usporedivim zemljama Europe.

Na primjer, Mađarska i Slovenija su na razini od 0,60%, Danska 0,56%, dok je najveći udio u promatranom razdoblju imala Švicarska 3,47%.

Županije u financiranju sporta

Smanjeno izdvajanje za sport na nacinalnom nivou reflektira se i na razinu županija, gradova i općina. Prema financijskim pokazateljima iz županijskih proračuna, prema spomenutom istraživanju, na poziciji Javnih potreba u športu u analiziranom razdoblju (od 2012. do 2015.) pokazuju da se usprkos povećanju ukupnih proračunskih sredstava od 11,15%, prosječni postotak izdvajanja svih županija smanjio za 15,87%. Prosječna izdvajanja za javne potrebe u športu po stanovniku u analiziranom četverogodišnjem razdoblju također su se smanjila za 4,73%.

Rasponi izdvajanja iz županijskih proračuna pokazuju veliku heterogenost u udjelu javnih potreba u športu u ukupnim proračunskim sredstvima pojedinih županija; u analiziranom razdoblju kreću se od najmanjeg udjela od 0,19% do najvišeg udjela od 2,27%, odnosno od 2,44 kune godišnje po stanovniku u 2013. godini do najvišeg iznosa od 35,96 kuna po stanovniku godišnje (Istarska županija u 2014. godini).

U Varaždinskoj županiji iznos za sport se kreće oko 800.000,00 kuna s tim da se tom iznosu, u objašnjenju, pridodaju svi iznosi u infrastrukturi koji izravno ili neizravno potpomažu sportke aktivnosti (školske sportske dvorane i sl.).

Gradovi u financiranju sporta

Što se gradova tiče oni su sortirani u četiri kategorije, po broju stanovnika, te su u spomenutom istraživanju dobiveni sljedeći iznosi o izdvajanju za sport.

Iz prikazanog je vidljivo da gradovi iz prve skupine znatno negativno odskaču u postotku izdvajanja sredstava za javne potrebe u sportu u odnosu na ukupan proračun, odnosno na javne potrebe u športu po stanovniku pa tako oni izdvajaju u prosjeku 2,59%, dok se taj iznos u drugim skupinama kreće od 4,97% do 5,70%. 

Grad Varaždin ukupno s dvije pozicije proračuna je prošle godine izdvojio oko 12.000.000,00 kuna za sport, dok je ukupni oko 299.000.000,00, što daje postotak od 4%. Međutim, često se u obrazloženju tom iznosu dodaju i oni za infrastrukturu pa postotak raste.

Kako trenutno većina financija djelovanje za sportskih udruga stiže iz izvora lokalne uprave i samouprave i male razlike značajno utječu na mogući razvoj sporta na tom području.

Porezni status sporta

Područje poreznog status sporta izvan je domata lokalne uprave i samouprave i vjerojatno će se bolje riješiti novim Zakonom o sportu. Tu možemo razlučiti tri područja: porezne olakšice za sportaše, porez na dodanu vrijednost i poreza na dobit. 

Sadašnja situacija funkcionira u području nagrada, sportskih stipendija i naknadama sportašima amaterima (1.750,00 kn mjesečno) iako bi i tu moglo biti pomaka, ali u ostalim dijelovima poreznog sustava nije se pokazala poticajna. Poznati iznos za donacije od 2% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini nije do kraja zaživio ilak oje postojala mogućnost da iznimno, svota može biti i veća od 2% prihoda prethodne godine ako je dana prema odlukama nadležnih ministarstava o provedbi financiranja posebnih programa i akcija.  

Međutim, bez obzira na navedene porezne olakšice, praksa je pokazala kako sportske neprofitne organizacije u nedovoljnoj mjeri koriste navedene porezne olakšice, dok gospodarski subjekti nisu dovoljno motivirani za darovanja u sportske svrhe.

Do tog zaključka došli su i priređivači Prijedloga Nacionalnog programa športa 2019. - 2016. što bi moglo značiti da će i tu biti pomaka. Osim, toga to bi onda značilo da se i u lokalnoj upravi i samoupravi izdvajanja i olakšice mogu dovesti na viši i obostrano motivirajući nivo. Puno toga može se definirati i u strategijama razvoja sporta za pojedini grad ili županiju.