FOTO: Groblje kojega se sjetimo samo jednom godišnje - ili kad 'otkrijemo' da tamo počiva rodbina slavnih

Povijest Židova u Varaždinu - kao i povijest židovskog groblja - duboko je povezana s prošlošću našega grada. Nedavno smo se tog groblja sjetili kad su počele curiti "vijesti" o rodbini slavnih osoba koja je tamo navodno sahranjena.

Tako je oživio interes javnosti za groblje koje danas ima samo kulturnu vrijednost, jer je posljednji ukop na njemu obavljen još 1952. godine. Židovska zajednica koja je u naš kraj došla koncem 18. stoljeća - te uživala i zaštitu i grofa Erdödyja i bana Jelačića - nestala je u vrijeme holokausta, o čemu svjedoče i neki grobovi i spomenici. Neki su ubijeni u Auschwitzu, a drugi su stradavali u logorima od Beograda do otoka Paga.

Prema povijesnim zapisima, Židovi su svoje groblje dobili 1803. godine. Bilo je to nekih 30 godina nakon što je i Varaždin dobio svoje gradsko groblje i otprilike isto toliko godina nakon što su Židovi uopće dobili pravo boravka u našem gradu. Nadgrobni stupovi čuvaju natpise na jezicima kojima su se koristili - hrvatskom, njemačkom i hebrejskom. Ovo posljednje pismo svjedoči da je među našim Židovima bilo ortodoksnih vjernika. Natpisi na onim najstarijim nadgrobnim stupovima danas su preblijedi da bi ih se moglo iščitati. A neki su vrlo jednostavni - "Mama" stoji zapis jedne davne tuge. Dali smo si malo truda da pokušamo naći neka prezimena koja bi dovela u vezu neke slavne osobe s našim Židovima - i nismo našli ništa. Možda je trebalo još pozornije tražiti.

Groblje nije zapušteno, vodi se i danas briga o njemu. Ipak, ne možete na njega ući tek tako - natpis na vratima jasno upućuje svakog zainteresiranog kome se može obratiti da bi posjetio groblje. Razlog tome je i što su neki među nama sebi dopustili devastiranje grobova - pa ili ostavili natpis o svom "značajnom" posjetu ili urezali pentagram ili razbili ploču koja čuva spomen na žrtve Holokausta.

Osim što groblje vrlo rijetko posjete znatiželjnici - poput naše novinarske ekipe - jednom godišnje na njega svrate i oni koji se sjete na Šou, kako Židovi zovu stravično istrebljenje svog naroda u vrijeme nacizma. Ipak bi bilo dobro da se sjetimo svojih negdašnjih sugrađana možda i malo češće - bilo kroz školske posjete ili na razne druge načine. Lijepo je što se Grad brine oko održavanja groba, samo bismo i mi trebali sa svoje strane raditi na održavanju uspomene na ljude čija je jedina "krivnja" bila što su pripadali "pogrešnoj rasi". Da se ne svede sve samo na pokušaje pronalaženja slavnih osoba, premda je dobro i to - jer se barem sjetimo da su mnoge slavne, nadarene i uspješne osobe prošlosti i sadašnjosti bile Židovi.