Prolazeći svakodnevno gradskim ulicama, pa tako i Kukuljevićevom ulicom u Varaždinu, zasigurno ste bezbroj puta prošli pokraj kuće na broju 26, koja vam naoko možda izgleda posve neugledno i nezanimljivo. No ta kuća itekako ima svoju zanimljivu i vrijednu prošlost. Znate li što je nekada bila?

Uz vrijedne spomenike i neizbrisive tragove u gospodarskom i kulturnom životu grada koje su nam ostavili varaždinski Židovi, ova kuća jedan je od tih tragova i svjedoka prošlosti. Naime, u svojom dugoj i mukotrpnoj prošlosti, Židovima je bilo zabranjeno naseljavati se u Varaždinu te su jedino mogli dolaziti na godišnje sajmove kao putujući trgovci i ostati tri dana prije i tri dana nakon sajma.

Međutim, donošenjem Patenta o vjerskoj toleranciji, dokumenta kojeg je donio habsburški car Josip II. 1781. godine, 29 židovskih obitelji moglo se naseliti u gradu što je vodilo organiziranju židovske općine - 'Izraelitička bogoštovna općina'. Time je židovska zajednica nastojala stvoriti preduvjete za svoje funkcioniranje i razvoj sukladno svojim običajima i prakticiranje vjerskih obreda, a središnja institucija bila je sinagoga, koja je istovremeno bila bogomolja, zbornica, sudnica i škola. 

Prva varaždinska sinagoga

No, u svojim počecima, varaždinski su Židovi za obavljanje svojih vjerskih obreda koristili prostoriju u sjevernoj kuli varaždinske Starogradske tvrđe, da bi potom 1812. godine sagradili svoju prvu sinagogu u Kukuljevićevoj ulici, dijelu grada gdje su se smjeli najprije nastaniti. Ta je kuća na broju 26 sačuvana do danas i nastanjena, međutim njezino je pročelje dosta izmjenjeno u odnosu na prvotno.

Kako je židovska zajednica brojčano rasla, pojavila se potreba za novom, većom sinagogom koja je nakon puno muke i otežavajućih okolnosti sagrađena 1861. godine u ulici Augusta Cesarca. Bila je to prva monumentalna sinagoga u Hrvatskoj s dva tornja i lukovičastim kupolama i bogato ukrašenom metalnom ogradom s lampionima. No, kobne 1941. godine sinagoga je devastirana i desakralizirana te preuređena za potrebe Hrvatskog radničkog saveza, da bi potom služila kao kinodvorana u kojoj su se između ostalog, prikazivali i filmovi za odrasle. Danas ta zgrada još uvijek stoji devastirana i neiskorištena te čeka bolje dane i primjerenu namjenu. 

Komentari

01.09.2018. 17:17h Zadnja izmjena: 01.09.2018. 20:54

Foto: Viktor Hranić