S poznatim varaždinskim kapucinom razgovarali smo povodom odlikovanja koje je 30. lipnja primio od predsjednika RH Ive Josipovi?a za osobite zasluge u znanosti i njezino promicanje u Hrvatskoj i svijetu.

Predsjednik je pritom istaknuo kako je rije? o ?ovjeku koji kroz svoja brojna djela i sve?eni?ko djelovanje zagovara univerzalnu etiku, te se bori za ostvarenje nauka Crkve, isti?u?i dobrohotnost, razumijevanje i ekumenizam kao na?elno djelovanja.

>>Bono Šagi: Po kojim su kriterijima neke izbacili iz stranke i po kojim kriterijma oni osnivaju nove?

Intervju vam donosimo u dva dijela, od kojih smo u prvom dijelu s fra Šagijem razgovarali o društveno-politi?koj situaciji u Hrvatskoj i svijetu te pitanjima koje ta suvremenost otvara, dok u drugom dijelu intervjua koji sada objavljujemo razgovaramo o pitanjima vezanim uz samu Crkvu.

Liberalna demokracija svim religijama omogu?ava slobodu, ali ona ipak ima svoju idelogiju. Kako pomiriti jedno s drugim, odnosno gdje je granica izme?u Crkve i države?
Vjera nije ideologija i ne smije biti ideologija. Vjera je živi odnos ?ovjeka prema Bogu, u kojem je puna istina. Mi do pune istine nikad ne možemo do?i i o Bogu više ne znamo nego što znamo, ali Bog nam se objavljuje po svojoj dobroti. "Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta", rekao je Isus. Zato se ja njemu povjeravam i pitam ga: "Što bi ti u?inio na mom mjestu?" Crkva tako?er nije država i ona nije politi?ka organizacija. To se zaboravlja, me?utim pojam sekularizacije proistekao je iz krš?anstva, jer je upravo Isus u?inio autonomiju "caru carevo, Bogu Božje". Bog je ?ovjeku dao autonomiju da se može me?usobno organizirati, ali u istini, s pravednoš?u i ljubavlju. No, uvijek su problem ljudi – i unutar Crkve! Zato se ona mora neprestano obnavljati. Mi moramo biti korektivni element, oni koji ljude poti?u: "Budite dobri jedni prema drugima!".

Možete li to pobliže objasniti na primjeru zakona o obitelji, o kojem je donedavno bilo puno rije?i. Treba li tu krš?anin samo proklamirati vrijednosti koje smatra ispravnima ili se treba zalagati da se na razini zakona donese tomu sukladna odluka?
Zakoni se moraju donositi prema univerzalnoj etici - 1993. godine u Chicagu sve religije održale su tzv. me?ureligijski parlament, gdje su došli do minimuma oko kojega se svi moramo složiti. To su nazvali mundijalna ili svjetska etika, koja je svedena na ?etiri vrijednosti: 1) ne laži (lažno ne optužuj); 2) ne ubij (nikoga ne zlostavljaj); 3) ne kradi (nikoga ne varaj); 4) ne zloupotrijebi seksualnost. Najve?i problem je taj što je danas seksualnost zloupotrijebljena. Neki naivno kažu da je to krivnja bivših komunista. Me?utim, kod nas je sve do 1979. godine homoseksualnost bila zabranjena. Dakle, nikoga ne treba progoniti, jer uvijek je bilo iskrivljene seksualnosti, ali ne smije se proglasiti da su dva muškarca koji posvoje dijete obitelj. Tko je tu mama, tko je tata? Pri tome strada dijete. To nije nešto što samo Crkva propagira, nego nešto što propagira sav svijet. Nema ni jedne religije koja bi to odobravala, isto kao što u povijesti nije bilo ni jedne kulture koja bi to odobravala.

Kako onda objasniti da je u nekim zemljama to danas sasvim normalno i ljudi kao takvi žive jedni uz druge u miru?
To je tzv. liberalna etika, u kojoj se misli da je sve slobodno. Neoliberalni kapitalizam je iskrivio etiku.  Svaki ?ovjek je slobodna osoba, ali on bi morao vladati sobom. Me?utim, u ?ovjeku postoji višak mo?i – ?ovjek više može nego što smije i zato sebe uvijek može uništiti. Životinja je determinirana i zna mjeru, osim ako je ?ovjek ne pokvari. Zlo ?ini ?ovjek koji je stvarala?ko bi?e i koji bi morao postupati prema istini i pravednosti za sva živa bi?a. Zato su zlostavljanja i uništavanje prirode tako?er veliko zlo. Rije? ekologija došla je u opticaj sredinom 20. stolje?a, kada se po?elo zaga?ivati...

Danas se i liturgija pretvara u zabavu

Što mislite, što je uzrok tomu da ljudi danas ?esto kažu "Vjerujem u Boga, ali u crkvu ne hodam" i koliko su zato odgovorni sve?enici koji tijekom svojih formativnih godina nisu iskusili realan život pa se ne znaju približiti ljudima?
Neki su razo?arani crkvom zato što su mislili da ?e crkva voditi nekakvu politiku. Sve?enik bi, s druge strane, morao u svemu biti otvoren Rije?i Božjoj, koja je stvarala?ka i pobudnica u nama – koja nas poti?e na dobro. Za sve?enika je najvažniji asketski na?in života, što se sada zanemaruje. Ako se mladi odgajaju hedonisti?ki, gdje je sve samo zabava – pa se i liturgija pretvara u zabavu, onda mi tonemo. Zato je papa Franjo izbjegao raskoši i ide na "obi?an na?in". Mi moramo Rije? Božju prenijeti u kontekst vremena, da ona bude pobudna i da ?ovjeka poti?e "Dobar budi, ?ovje?e!".

Jasno, ali kako ?e ?ovjek koji završi sjemenište i teologiju, ima oko 25 godina, do?e za oltar i poziva npr. na oprost, a uop?e ne poznaje dubinu i dramatiku tog ?ina. Oprost nije isprika.
Sve?enika ne treba tretirati kao da je bezgrješan. Nažalost, takvih je uvijek bilo i uvijek ?e biti zato jer nije lako biti dobar ?ovjek. Neki misle kad bi se ukinuo celibat da bi bilo bolje. Me?utim, koliko bi bilo razvoda – što onda s takvima...? Vidite, da bi živio u celibatu ?ovjek mora vladati samim sobom. Mora znati da je sluga svima, da sve ljude voli i poštuje, te da je svima poslan. Ali nije im poslan da bi ih iskoristio za svoj užitak, nego da ih privede na dobro i ohrabri. Iz sve?enika se nekako mora zamjetiti lik Isusa. Zato nikakav lijep auto ni materijalizam ne smije biti važniji od toga da on bude autenti?an navjestitelj i svjedok Evan?elja.

Neki sve?enici ponašaju se kao klauni

Oni koji ipak idu u crkvu na neki na?in se getoiziraju, a glavnu ulogu pri svemu tome igra sentiment. Pjeva se, veseli, kao što i sami kažete, super zabavi, ali gdje je tu konkretno djelovanje?
U ovih 50 godina od po?etka Koncila 1963. puno toga je iskrivljeno. Ako se sve?enik s oltara ponaša kao klaun koji dirigira, pjeva, radi ovo, ono... to je iskrivljeno. Misa se pretvori u nekakav koncert, bubnjanja... Ja sam bio me?u prvima koji su po?eli provoditi tu koncilsku obnovu i mi smo to sasvim druk?ije zamišljali.

Mislite li na fenomene poput Zlatka Sudca?
U Crkvi je uvijek bilo onih koji su dobili neku karizmu, ali te karizme ve? od samog po?etka crkve uvijek treba prosu?ivati na kriti?an na?in. Zato je sv. Ivan Apostol u svojoj poslanici napisao: "Nije svaki duh od Boga." Karizmatik se najprije mora pokazati djelima. No, ako se netko reklamira to je protiv Isusovog na?ina, jer Isus je u Markovom Evan?elju skoro svaki puta rekao kad bi u?inio neko ?udo "Nemojte o tome pri?ati!". Zato, ako se netko pred javnim medijima pokazuje, manikira, obla?i razli?ito od drugih, onda taj reklamira samoga sebe, a ne Isusa - makar govori o Isusu. Ali Isus nije nikoga osu?ivao, niti mi ikoga osu?ujemo, jer on možda ima dobre namjere. Me?utim, djelom ?e se pokazati tko je bio dobar.

Sve manje Varaždinaca ide na misu

Više od 50 godina ste u Varaždinu, što možete re?i za grad u pogledu religioznosti?
Mislim da danas ljudi sve manje, nažalost, idu na misu. Pogotovo mladi i mi s tim nekim promjenama nismo puno dobili. U proteklo vrijeme ja sam najamanje 400 odraslih krstio. To su bili ugledni ljudi koji su nakon toga išli u crkvu, a u mladosti su bili nekršteni zbog toga što su se roditelji bojali. Tako da mislim da je tada vjera bila iskrenija nego sada. Šesdesetih godina prošlog stolje?a petkom sam uveo sat "Pitanja i odgovori", na kojega su dolazili i studenti ateisti, pa su postavljali pitanja i skupa smo polemizirali. Neki od njih sad su ve? pokojni: Slavko Brankov koji je bio glumac i dr. Neki su još živi. Zato kažem da nema pravoga ateista, odnosno ?ovjeka kojega ne bi mu?ila neka pitanja. I oni mole kada do?u u neku tjeskobnu situaciju. Kome ?e se tada povjeriti? Zato se mole onome Nepoznatom. Nema pravog ateista koji razmišlja. Zato netko kaže da je agnostik, da ne zna. Pa jasno, nikad ne znamo do kraja, ali znamo da ne znamo, a to je ve? dovoljno da dalje nastupa vjera.

Komentari

08.07.2014. 19:59h Zadnja izmjena: 13.01.2016. 07:19

Foto: Andrej Švoger