Izvan okvira: Zvižduci, zviždači - podstrekači!

Iza nas je još jedna obljetnica ponosa i sjećanja. Već devetnaesta, a dogodine će i ona okrugla – dvadeseta.

Dakako, o "Oluji" je riječ. Istinski domoljubi, ljudi koji su tih dana ponosa i slave sudjelovali u stvaranju uvjeta za slobodu i samostalnost Hrvatske, s pijetetom i nostalgijom prisjećali su se 5. kolovoza 1995. godine. No, nekima je to bio samo zgodan dan u kalendaru – državni praznik – kojim je valjalo opet malo dobiti na produljenju vikenda. Ima, nažalost, još uvijek danas u Hrvatskoj i onih koji bi zabranili proslavu "Oluje". Ima, nažalost, i takvih kojima je dnevna politika iznad trajnih vrijednosti jedne od najdojmljivijih pobjeda u Domovinskom ratu.

U redu, demokratsko smo, pluralno društvo u kojem svatko slobodno iznosi svoje stavove. Ali, neki se temeljni postulati i vrijednosti toga društva ipak ne smiju omalovažavati i stavljati na kušnju. O čemu je riječ?

O zvižducima, zviždačima i njihovim - podstrekačima! Ne, neću ovdje spominjati HDZ. Iako je naš (već odavno izgubljeni) premijer odmah u Kninu jasno upro prstom na svoje političke protivnike u čijoj je "režiji", kako je rekao, održan neprimjereni koncert zvižduka, povika i drugih, više ili manje, (ne)artikuliliranih izraza (ne)zadodovoljstva aktualnom vlašću. Ima premijer na to pravo. Iako je opet u – krivu!

Kako bi rekao legendarni Ćiro, "utvaram" si da se ponešto razumijem u medije i javno komuniciranje. Zato sasvim argumentirano tvrdim da je danima prije proslave Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, 5. kolovoza u Kninu, putem dijela domaćih medija i društvenih mreža izvršena temeljita "topnička priprema" za koncerte zvižduka koji su se dogodili. Osobito su se u tome natjecale televizije koje su već unaprijed (u svojim najavama) veliki prostor posvećivale onome što će se dogoditi u Kninu – s težištem na mogućim zviždačima. Neću ovdje tvrditi da bi bez takvih najava doček Milanoviću i Josipoviću u Kninu bio "topliji", ali dostojanstveniji svakako bi. Uostalom, nisu državnim čelnicima u Kninu zviždali svi sudionici svečanosti, već ipak samo (manji) dio njih. No, stavljanjem u prvi plan toga "događaja" u prenošenju medijske slike svečanosti u Kninu ostao je gorak okus skandala. A time su svoj cilj, zapravo, postigli oni kojima je stalo da se pobjeda u "Oluji" prikaže – skandaloznom.

No, vratimo se suštini priče – zviždanju i medijskoj slici. Ne poričem da se i o zviždanju trebalo pričati, podsjećati, pa i upozoravati kako nije lijepo da se tako svečani trenutak naruši zvižducima i povicima aktualnoj vlasti. No, s proslave u Kninu, kojoj su svjedočile i stotine Varaždinaca, pripadnika legendarnih "Puma" i drugih braniteljskih postrojbi, zbog tih nekoliko minuta "galame", javnosti je prenesena iskrivljena slika. Umjesto da su barem toga dana u naslovnim ulogama medijskih priča bili branitelji, kninski oslobodioci, njihovi današnji problemi (i uspjesi!), domaći su mediji u prvi plan stavili - zviždače. Izvještavanje je više mirisalo na "novinarsko žutilo" nego na odmjerene izvještaje i priče argumenirane jasnim povijesnim činjenicama. Ali, to je, čini se, u Hrvatskoj aktualan medijski trend. A stvarnim herojima "Oluje" i drugih velikih bitaka za hrvatsku slobodu nakon svega ostaje – gorak okus i knedla u grlu! Zar su to zaslužili?