Legende našeg kraja: Varaždinski vučji pastir obožavao je mlijeko

I vučji je pastir mitsko biće kojeg su se naši preci itekako bojali. Prema legendi, oko njega se okupljaju svi vuci iz okolice, a čovjek se mogao pretvoriti u vuka skačući kroz poseban obruč ili, valjajući se po tlu.

Spomenutom je vjerovanju vjerojatno kumovao vukovija, koji je, navodno, zavijao baš poput vuka, kako bi ih namamio u hajkama. Obično je bio veliki siromah, pa se i vučji pastir najčešće pojavljivao odjeven u krpe.

Osim njega, i vijec je bio čovjek, koji je zavijajući mamio vukove, a nerijetko bi čarao i proricao po njihovom zavijanju. No, nama je najzanimljiviji – vučji pastir.

Nekoć je on brinuo o sedam vukova. Volio je piti mlijeko, pa u selu zamoli neku ženu da mu malo dade. No, ova ga otjera rugajući se njegovoj sirotinjskoj odjeći.

- Dobro, dobro, sjetit ćeš se ti još današnjeg dana i  kome nisi htjela dati mlijeka – rekao je seljanki razočaran vučji pastir.

Nakon ove zgode, on je svako malo poslao vukove pred njenu kuću, gdje bi oni klali ždrjebad, razderali krave ili ubili volove. I shvati žena, da ju je to vučji pastir tražio mlijeka.

Ipak, najviše se bojala, da joj vučji pastir ne zakolje dijete.

- Najbolje mi je potražiti vučjeg pastira i odnjeti mu mlijeka – pomislio je jednog dana njezin sin, riješen prekinuti pokolj stoke kojem je obitelj bila neprekidno izložena.

Namuzao je dječak punu muzlicu i pošao tražiti starca pastira. Tražio ga je šumom, no njega nigdje nema, a već se spustila noć. U mraku mu se i mlijeko prolilo. Obuzeo ga je  strah, pa se popeo na veliki hrast.

Kada, u neko doba začuje kako pod njim zavija sedam vukova, a ubrzo, eto i njihova pastira.

- Maleni, siđi dolje s tog drva, ionako će te pojesti ova zvjerad – rekao mu je nemilosrdni vučji pastir.

No, iako prestrašen, dječak je smogao hrabrosti i odgovorio mu bez izmišljanja.

- Moja ti majka nije dala mlijeka. A ja bih, donio sam ti punu muzlicu, ali mi se u mraku sve prolilo – pojasnio je dječak nemani koja ga je nevolja snašla.

Vučjem se pastiru smili jadan dječak, pa mu reče, ako neće da ga zvjerad rastrga, mora sedam godina i sam biti vukom. Mališan nije imao drugog izbora, pa pristade, a pastir mu dade da se prebaci kroz neki obruč.

Pretvori se on u vuka, a ostali vuci povikaše: "Živio“! Dobili smo vuka koji će s nama klati ovce u selu“!

Međutim, novopečeni vuk radije bi ljudima krao purane, da šteta bude manja. I tako su ga seljaci sedam godina tukli i tjerali, čak i kada bi im zimi samo jeo gljive s gnojišta.

Gladan bi se dovukao pred svoju kuću i lizao korito nakon svinja, ali njegova majka bi uvijek dozvala seljake. Ovi su ga gonili štapovima, a nerijetko i pucali za njim iz pušaka.

Nakon što je prošlo sedam dugih godina, junak ove priče postao je opet čovjekom.

Kada se iznenada pojavio pred svojom kućom, svi su ga pitali gdje je bio tako dugo.  Nastala je vika, pomiješana s ljutnjom i neizmjernom radošću.

Mladić im je pripovijedao kako su ga oni, dok je bio vuk, gladnog tjerali štapovima, a povjerovali su mu tek kada im je pokazao ožiljak od puščanoga zrna!

Dosad objavljene legende našeg kraja:

>>Pasoglavac iz močvare proždirao Ludbrežane

>>Marofčani i Međimurci pamte zle svečkare

>>Vile i kralj Matijaš iz špilje Vindija

>>Varaždinska božja vučica, krvolok i anđeo

>>Nečisti duh, gospodar starog Viničkog grada

>>Sudbina Varaždinaca u rukama “Vusuda”