Katastrofa koja je 9. studenoga 1880. godine zadesila Hrvatsku, kada je snažan potres potpuno razorio grad Zagreb, pripisana je u puku nadprirodnim silama. No, ujedno je posljednji put podsjetila Varaždince da u podzemlju njihovog baroknog grada živi zmaj enormne veličine.

Prema narodnoj predaji, zmajevi nastaju tako da se riba baci u duboko blato, a tijekom godina one se razviju do gorostasnih razmjera, te im narastu ekstremiteti i krila.

Na taj je način nastao barem jedan zmaj u Zagorju koji je živio u velikoj jami ispod neke crkve. On je ulijevao strah u kosti mještanima, ali i svećenicima pošto je svaki njegov zamah repom rezultirao manjim potresom i rušenjem svijeća sa oltara.

Mještani su zato u pomoć pozvali grabancijaša, čovjeka vilenjačkih sposobnosti koji je između ostalog znao pripitomiti zmajeve.

Došavši do jame, čarobnim formulama je izmamio zmaja iz jame, uzjašio ga i odveo u Afriku.

Tamo su ga ubili, a njegovo meso iskoristili poput leda za hlađenje. Tako je prema priči skončao zagorski zmaj koji nije ni „sluga“ zaboravljenom pozoju iz Varaždina.

Naime, nakon što je 9. studenoga 1880. strahoviti potres zanjihao tlo Europe od Jadrana do Moldavije, zemlja se povremeno tresla još nekoliko dana.

Grad Varaždin, za razliku od Zagreba, nije pretrpio veće štete, no i tu se ljuljalo tlo, a iz podzemlja je tjedan dana povremeno dopirala tutnjava. Krivica za nastanak potresa je odmah pripisana našem pozoju ili zmaju s kojim ni sam Sv. Juraj ne bi mogao izaći na kraj.

Varaždinski zmaj stoljećima je živio pritajen i jedino je nekoliko filjarki znalo koliko je narastao. Rep je imao ispod pavlinske crkve, a njegove ognjene glave bile su ispod starog grada!

Varaždinci su znali da velika opasnost prijeti gradu, ako se taj pozoj opet pomakne, pa nisu ni u crkve odlazili na molitvu. Tih dana u grad trgovci donose i vijest da je kod Sv. Ivana Zeline iz zemlje na stotinu mjesta izbila vrela voda.

Neobjašnjivi utonuli „zdenci“ nastaju na Kotarima kod Novog Marofa i drugdje. Sve to bilo je djelo našeg zmaja koji je nekim čudom odlučio poštedjeti Varaždin razaranja.

Prava je šteta da Varaždinci legendu o pozoju nisu iskoristili, te je Varaždin poznat turistima prvenstveno kao „grad anđela“.

Treba znati da su zmajevi obitavali i u okolici. Primjerice, u špilji „Stanovnik“ na Ivančici, a najmanje jedan skrivao se u Dravi.

Kada je uginuo, ostatke njrgovog skeleta – pozojeve kotrige, rijeka je u posljednjih stotinu godina nekoliko puta naplavila nizvodno od Varaždina.

Dosad objavljene legende našeg kraja:

>>Pasoglavac iz močvare proždirao Ludbrežane

>>Marofčani i Međimurci pamte zle svečkare

>>Vile i kralj Matijaš iz špilje Vindija

>>Varaždinska božja vučica, krvolok i anđeo

>>Nečisti duh, gospodar starog Viničkog grada

>>Sudbina Varaždinaca u rukama “Vusuda”

>>Varaždinski vučji pastir obožavao je mlijeko

>>Kako je Varaždinka postala vilom?


Komentari

25.12.2011. 19:58h Zadnja izmjena: 08.12.2015. 08:11

Foto: ilustracija