Najbolja varaždinska košarkašica pripremala se u Varaždinu za sezonu u Poljskoj

Monika Bosilj, varaždinska košarkaška reprezentativka tijekom ljeta se pripremala u Varaždinu za novu sezonu u poljskom Poznanu.   

Tridesettrogodišnja varaždinska košarkašica, koja se dugo dvoumila između košarke, odbojke i košarke,  svoju je sportsku karijeru započela u ŽKK Vindi. Nakon Gospodarske škole košarka i želja za znanjem odvela ju je na Florida International University. Igrala je vrlo uspješno za sveučilišnu ekipu ali su ozljede stopirale odlazak u profi WNBA ligustopirale su ozljede. Po povratku zaigrala je nekoliko klubova u regiji slovenskom Celju, Mladom krajišniku iz BIH, Gospiću, Puli i Kvarneru.

Posljednje dvije  godine sam u velikoj Britaniji. Prvo godinu nisam igrala zbog vize a drugu sam igrala sveučilišnu momčad Durham Palatines i njihovo prvenstvo.  Bile su dvije, tri tekme tjedno i završile smo na kraju treće i igrale finale u trofeju i finale fakultetske lige. Tamo radim magisterij iz business managementa. Nedavno sam dobila sam odličnu ponudu, koja se ne odbija, iz Poljske te ću nastavit i dalje školovanje u Velikoj Britaniji tu zadnju godinu ali igrat ću za Poznan iz Poljske.

S obzirom na poznavanje ukupne situacije u ženskoj košarci u Europi usporedite britansku i poljsku žensku košarku sa hrvatskom? Kakve su razlike?

- Uf, trenutno je hrvatska najlošija što se tiče lige. Britanija postaje sve bolja, iako je košarka tamo još uvijek strani sport. Sada je dosta Amerikanki koje dolaze na fakultet, na magisterij u Britaniju i ta fakultetska liga je solidna. Automatski je i njihova prva liga kvalitetnija jer svaki klub ima pravo uzeti pet  strankinja. Neke koriste za obje lige, a neke samo za pro. Poljska je trenutno jedna od četiri najjače lige u Europi.

Od košarke u Americi najviše se govori o muškoj NBA ligi a vrlo malo se zna o ženskoj košarci. Kakvo je stanje u Americi sa ženskom košarkom i ženskom WNBA ligom?

- Ženska liga u Americi je dosta jaka. Njihova liga se igra po ljeti, jer nema toliko puno klubova kao NBA i ne igra se toliko utakmica. Poslije sezone u Americi većina igračica dolazi igrati u Europu, drugi dio sezone ili play off.

Može li se u ženskoj košarci napraviti sportska karijera i može li se od ženske košarke živjeti?

- Od košarke se može i živjeti, ali ne kao u muškoj košarci. Sve ovisi o vašem trudu, sreći i koliko date sebe. Puno je to odricanja, izbivanja iz grada, iz države, daleko od obitelji i prijatelja. I sad ovisi što vi želite od života.

Znači li to da se mislite i dalje ostati u košarci i npr. kao trener?

- Prije nekoliko sam godina završila za trenera. Ima već jedno pet, šest godina da sam u tim trenerskim vodama. Preko ljeta radim najviše, vodim dječje kampove na moru. Vidim se u tome, volim raditi s djecom i da im prenesem ono što sam ja naučila. Tako ću i dalje ostati u košarci jer znam da ne mogu igrati do kraja života.

"Plan je posjetiti Hrvatsku"

Planovi za budućnost se odnose na Hrvatsku ili su vezani za neku drugu zemlju?

- Plan je doći posjetiti Hrvatsku. Ne vidim se tu. Ako bude ikakve mogućnosti radije bi ostala živjeti i raditi vani.  Tamo su uvjeti takvi da ih ne možete odbiti. Privlači me rad s djecom ali više vani nego kod nas.  Tamo se više cijeni rad trenera i struka nego ovdje, a i plaćaju više.

Pratite li varaždinsku košarku i varaždinski sport? Koji su, po vama trenutno najaktualniji problemi u ženskoj košarci u Hrvatskoj?

- Pratim tu i tamo cure koje igraju za Vindi i baš sam vidjela da je Paula otišla s reprkom. To je napredak i super je da opet netko odlazi iz grada i da se ponovo pokrene košarka u gradu jer košarka je divan sport. Meni je otvorio mnoga vrata u životu, proputovala sam cijeli svijet, upoznala mnoge prijatelje, jednostavno mi je smisao života. Bilo bi mi drago kada bi se još više cura uključilo u košarko ali i u cijeloj Hrvatskoj. Tada bi se košarka digla na višu razinu. Mi smo oduvijek bili jaki u košarci ali nažalost u gradu i županiji i državi sport je ukupno jako slab.

Članica ste reprezentacije, kavi su reprezentativni planovi?

- Nažalost sve reprezentacije su pale iz A divizije u B diviziju, što opet nije dobro ali to je opet posljedica rada u klubovima, od vodstva , trenera, odaziva djece, odaziva starijih igračica i dr. Tu punio faktora koji su doprinijeli ovakvom stanju ali kako se počelo raditi i ako se nastavi vjerujem da će se opet dići razina košarke u Hrvatskoj i u reprezentaciji. Seniroska reprezentacija će  imat kvalifikacije u studenom za EP, a igramo protiv Latvije i Njemačke. Trebali bi dobiti, ali opet ovisi tko bude pozvan i tko se odazove.

Individualne pripreme za sezonu odrađene su u Varaždinu s trenerom Draženom Cesarom. Kako ste zadovoljni s treninzima u svom gradu?

- Sreli smo se u Biogradu, kada sam bila na kampu pa smo otišli na kavu i dogovorili se da bi mogli odraditi neke treninge i potrefilo se da smo u isto vrijeme u gradu pa smo odradili oko 15 treninga što je meni jako puno pomoglo za pripremu sezone a poradili smo i na nekim stvarima koje trebam ispraviti i poboljšati, a koje se rade po ljeti a ne tijekom sezone. Bilo je odlično baš sam uživala u svim treninzima i drugačijem radu, meni je bio gušt a nadam se da je bio i treneru.

Varaždinki košarkaški trener Dražen Cesar ovako opisuje Monikine pripreme u Varaždinu i koju poziciju u igri joj preporuča. - Moni je polivalentna, napadački pokriva pozicije 2,3 i 4 a obrambeno  može pokriti od 1 do 4. Za mene je ona čisti bek šuter. Radili smo kondicijske pripreme kroz specifične vježbe s loptom. Odradili smo četiri dijela priprema: 1. Aerobna izdržljivost kroz tehnike driblinga, 2. Koordinacija, prevencija od ozljeda i agilnost, 3. Specifične vježbe donošenja odluka i 4. Metodika obuke defanzivne rotacije.