Pisma iz Hrvatistana: Blagodati sekularne države

Ako izuzmemo vrijeme Božića i Uskrsa, mjesec kolovoz je već tradicionalno doba godine kada se s propovjedaonica odašilju snažne i nedvosmislene poruke ljubavi i mira, bratstva i jedinstva, koje u sebi sadrže vapaje za nerastakanjem tisućljetnoga hrvatskog bića i pozive na borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja bilo koje vrste.

Ne treba se tome čuditi - u prvoj polovici kolovoza, u razmaku od samo deset dana, smjestila su se dva izuzetno važna datuma – Dan pobjede i Velika Gospa.

Dobra je to i lijepa prigoda da se uvijek iznova podsjeti na historijsku kalvariju što smo je dosad prošli, da se preispita put kojim smo krenuli i da se upozori na sve nedaće koje na tom putu vrebaju.

Znamo li mi uopće kamo idemo? Ili smo tek poput deva u pustinjskoj oluji prepušteni stihiji i beskonačnome lutanju?

Hoćemo li uspjeti prebroditi sve Scile i Haribde modernoga doba i oduprijeti se zanosnom poju zlih Sirena koje arku naše državne opstojnosti žele namamiti na oštre crvene hridi?

Ni ovaj kolovoz, dakako, nije bio iznimka. Sve je bilo na nivou, dostojanstveno i svečano, kao i toliko puta dosad, jedino što malo upada u oči, jedina razlika u odnosu na prethodna ljeta, jest radikalan retorički zaokret naših crkvenih velikodostojnika.

Kao da je i Crkva odjedanput postala svjesna važnosti trenutka, kao da se napokon prilagodila vremenu, kao da je odlučila promijeniti kurs za sto osamdeset stupnjeva i u skladu s godinom u kojoj živimo zaploviti na valovima modernih strujanja, tako nekako, kažem, zvučale su ove godine riječi što su do naših ušiju dopirale s oltara marijanskih svetišta.

Pomalo zbunjeni svime time, sumnjajući da smo štogod pogrešno shvatili, kratak rezime svega rečenog odlučili smo potvditi u kratkom i ekskluzivnom razgovoru s uzoritim kardinalom Bozanićem i biskupom Ivasom. Malo je reći da smo ostali zapanjeni razinom samokritičnosti i darom da se tako realno sagledaju društveno-politička previranja na domaćoj sceni.

-   Hvaljen Isus, gospodo!

-   Navijeke!

-   Deci misnoga traminca?

-   Može deci, puno hvala.

-   Pušite?

-   Ne, hvala.

-   Recite, nadbiskupe, kako biste danas prokomentirali skandalozni intervju objavljen ne tako davno u Glasu Koncila, a koji je za cilj imao bestidno prekrajanje povijesti i falsifikaciju činjenica. Kamo vodi takvo iskrivljavanje povijesti?

-   Iskrivljavanje povijesti, neprestano prekrajanje povijesnih udžbenika, razaranje mehanizama koji povezuju iskustva sadašnjeg naraštaja s prošlim, dovodi do krize nade i vizije budućnosti, do krize identiteta. Možemo se pitati zašto se to čini.

-   Biskupe Ivas, intervju o Jasenovcu?

-   Nažalost i danas, u slobodnoj državi Hrvatskoj, kao da se ponovno javlja slična retorika pa i slična taktika: zataškati istinu, ne dati joj da progovori, omalovažiti je čak i onda kada progovore iskopane kosti nebrojivih žrtava.

-   Promiče li, nadbiskupe, Crkva konflikt umjesto dijaloga? Upravo bi ona, kao što znamo, trebala pružati utjehu i nadu, a nekako smo dojma da u njenim redovima vlada socijalna neosjetljivost.

-   Umjesto kulture dijaloga promiče se kultura konflikta, ne vodeći računa o onome što je uistinu temeljno za boljitak ljudi. I baš tu, gdje nema brige za život, gdje se drugima nanosi tuga i gdje vlada neosjetljivost, rastu i šire se razarajuće klice zla.

-   Dugo vremena iz redova klera dolazile su opaske o crvenoj opasnosti i bauku komunizma. Sada su se stvari, čini se, ipak promijenile. Sve ankete govore o povratku HDZ-a na vlast. Nisu li te njihove priče o boljem sutra tek  buđenje lažne nade? Što mislite kako se danas osjećaju ljudi u tom pogledu?

-   Mnogi ljudi danas osjećaju nesigurnost, obeshrabrenost, umor srca, strah od gubitka posla i teškoće da ga nađu.

-   Biskupe Ivas?

-   Uvijek se nađe onih koji su u danima teškoća i iskušenja spremni narodu ponuditi lažne nade, lažne bogove i opasne idole, zlatnu telad pod prividom novih sloboda... I uvijek se nađe onih koji se dadu zavesti, podmititi, pa zaigrati kolo oko zlatnog teleta...

-   Upravo ta stranka ne odustaje od ideje da osnuje novo ministarstvo za Hrvate izvan domovine i da na taj način dodatno optereti državni proračun. Nadbiskupe, nije li riječ o posve nepotrebnom činu u ovim kriznim vremenima?

-   Premda smo posljednjih godina upozoravali da takvi pokusi neće donijeti ni gospodarsko blagostanje, ni zadovoljstvo hrvatskome društvu, bezobzirno su se poduzimali koraci koji su bili nalik prkosu protiv dobra domovine.

-   Vjeronauk u školama?

-   Ne smijemo prepustiti odgoj djece onima koji ne poštuju temeljne ljudske vrijednosti i pokolebati se pred onima kojima nije stalo do hrvatske kulture.

-   Puno vam hvala! Hvaljen Isus!

Naravno, intervju koji ste upravo pročitali plod je moje pokvarene mašte. Ustvari, da budemo do kraja jasni, ja sam iz puke zabave napisao samo pitanja. Odgovori, međutim, nisu izmišljeni. Odgovori su tek kratak rezime poruka, od riječi do riječi prenijetih, koje vam je gore ugošćeni dvojac odaslao s oltara u proteklih desetak dana slaveći Dan pobjede i Velike Gospe.

Zanimljivo je, naime - i urnebesno zabavno dakako - promatrati kako njihove riječi bez problema mogu funkcionirati i u potpuno drugom okruženju, čak i onda kada ih se malo izmjesti iz konteksta u kojemu su izrečene. Ja se, recimo, uopće ne mogu oteti dojmu da kler, kada kritizira društvene anomalije, zapravo kritizira sebe. Kao da je riječ o nekoj vrsti podsvjesne samokritike.

Jer, koga ako ne sebe kler kritizira kada govori o prekrajanju povijesti? Kad svi vrlo dobro znamo da u njihovom službenom glasilu u pravilnim vremenskim intervalima izlaze članci u kojima se tvrdi, naprimjer, da je u najvećem konc-logoru na području nekadašnje Endehazije ubijeno tek dvjesto ljudi.

Ili, koga ako ne sebe kler kritizira kada govori o skromnosti i umjerenosti? Kad svi vrlo dobro znamo da u zemlji s četiri stotine hiljada nezaposlenih kler pliva u zlatu i za 16,5 milijuna eura gradi dvore od oniksa na zagrebačkom Ksaveru, pri čemu svaki, pa i najskromniji seoski župnik ima bezeciranu novu liniju Volkswagen Passata i prije nego što je ona uopće službeno puštena u promet.

Ili, koga ako ne sebe kler kritizira kada govori o transparentnosti i istini? Kad svi vrlo dobro znamo da je Crkva jedna od najuspješnijih firmi u državi - koja će poslovati sa Zagorcom, Karamarkom, Bandićem, Bešenićkom, Vragom i Markom samo ako će od toga imati neke koristi – i koja za svoje usluge ne izdaje nikakve račune, i koja će, kad smo se već dohvatili istine, polomit sve ruke da pedofilija i kojekakve druge svinjarije iz njenih redova nikada ne izađu na svjetlo dana.

Ili, koga ako ne sebe kler kritizira kada govori o pijetetu, osjećajima i kostima nevinih žrtava? Kad svi vrlo dobro znamo da upravo reprezentacija klera ne propušta nijednu priliku da na aerodromima dočeka, da mu izljubi ruke i da herojem proglasi čovjeka koji je osobno odgovoran za stotine nevinih ugaslih života.

Zaista, kažem vam, fascinira ta sposobnost samokritike i dar da se realno sagleda situacija u ovom našem mračnom vilajetu. Ne bih htio griješiti dušu, ali sve mi se čini da to sigurno ne bi bilo tako da ne živimo u ovako strogo sekularnoj državi.