Pisma iz Hrvatistana: Metamorfoze identiteta

Najpoznatiji primjer metamorfoze u europskoj književnosti zasigurno je onaj Gregora Samse.

Kada se Kafkin trgovački putnik jednoga jutra probudio iz nemirna sna, ustanovio je da se u svojem krevetu pretvorio u golema kukca. Početak devedesetih godina prošloga stoljeća hrvatsko društvo obilježile su, između ostalog, kolektivne metamorfoze identiteta. I premda bi netko mogao pomisliti kako je danas riječ tek o reliktima prošlosti, spomenuti su se procesi pokazali kudikamo dugotrajnijima nego što se u početku mislilo, tako da smo još i sada, dvije i četrnaeste svjedoci njihove aktualnosti.

Metamorfoza identiteta svojevoljni je i autosugestivni proces kojim ljudsko biće želi dokazati da je nešto što nije, da ne razumije nešto što razumije i da ne zna nešto što bi po svim zakonima svemira trebalo znati. Dakle, za razliku od Kafkine Preobrazbe, u kojoj se čovjek preko noći pretvorio u kukca, metamorfoza identiteta stremi sugestiji da su se pojedini kukci preko noći pretvorili u ljude. I to, naravno, ne bilo kakve, već ispravne, heteroseksualne i nadasve državotvorne. Kojim sredstvima se to želi postići? Najčešće besramnom zloupotrebom znanosti. Naprimjer lingvistike, antropologije, historije ili pak genetike.

Na neki način to je posve razumljivo; znanstveni, ili bolje reći kvaziznanstveni, diskurs odaje dojam ozbiljnosti i sistematičnosti, bez toga sve bi ostalo na razini efemernih fantazmagorija, kompleksa manje vrijednosti i osobnih predrasuda. Falsifikacija lingvističkih spoznaja, recimo, zgodna je iz još jednog razloga: ništa kao jezik nije identitet sam. U tom svjetlu treba promatrati najnoviji sukob između uredništva časopisa Jezik, na čelu s profesoricom Sandom Ham, i Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji vodi dr. Željko Jozić.

Također, jedino tako mogu se objasniti napadi na dr. Snježanu Kordić, potaknuti njenom kapitalnom studijom Jezik i nacionalizam, u kojoj autorica argumentira tvrdnju kako su hrvatski i srpski jedan, ali ne i jedinstven jezik. Nakon trideset i kusur godina proživljenih u bivšoj državi, u kojoj se služila tečnim hrvatsko-srpskim jezikom, Sanda Ham jednoga se jutra probudila u svojem krevetu, naoružana neprobojnim oklopom, i ustanovila da više ne razumije ni riječ srpskoga jezika. Što je vlak, a što voz? Što je mrkva, a što šargarepa? Njena metamorfoza, potpomognuta falsifikacijom znanstvenih činjenica, u službi je teze da se Hrvati i Srbi ne razumiju, i da bi u slučaju posjeta Beogradu bilo poželjno angažirati službenog prevoditelja.

Pažnje vrijedan svakako je bio i pokušaj da se, nešto prije ulaska u Uniju, od Hrvata napravi germansko pleme. Taj su proces presudno obilježila dva događaja. Prvi je bio agresivno forsiranje 'bolonje', koja je na fakultete uvedena preko noći, bez ikakve pripreme, bez ikakvog plana i bez ikakvih uvjeta, kako u tehničkom, tako i u ljudskom smislu. Drugi je bio upravo epohalno znanstveno istraživanje bivšeg ministra znanosti i obrazovanja, tijekom kojega je on, uz pomoć genetike i tko zna čega sve ne, stigao do prilično hrabrog zaključka kako Hrvati na Jadran i Ivekovićevu sliku ipak nisu dojahali iz srednjoazijskih stepa, nego, ni više ni manje, sa samog sjevera Europe.

Nakon što je dakle četrdeset i kusur godina proživio kao Slaven, Dragan Primorac jednoga se jutra probudio u svojem krevetu kao Markoman, naoružan kukuruznom bradom, buzdovanom i neprobojnim oklopom, i ustanovio da Hrvati zapravo nisu Slaveni, nego Germani. Njegova metamorfoza, potpomognuta falsifikacijom znanstvenih činjenica, bila je u službi teze da mi Hrvati nikako ne možemo biti priglupi divljaci s istoka, već da odvajkada, još prije nego je Bog pustio bradu, pripadamo mitteleuropskom civilizacijskom krugu. Pljunuti Skandinavci, rekli bismo, vrijedni i kulturni.

Pa ipak, ako vas put kojim slučajem nanese preko Dunava i Drine, i ako negdje na Adi Ciganliji zagledate kakvu zanosnu brinetu, ne morate se predstavljati kao viking i govoriti njemačkim. Lijepo joj na tečnom hrvatskom saopćite da biste je večeras voljeli vidjeti u svojoj hotelskoj sobi. Vjerujte, ona će razumjeti. Ma što Sanda Ham mislila o tome.