PRVI U BIVŠOJ DRŽAVI Na današnji dan prije 60 godina Ivanec je otvorio prvu samoposlugu u Jugoslaviji

Točno na današnji dan 1956. godine u Ivancu je otvorena samoposluga - prva u tadašnjoj Jugoslaviji. I time je ovaj lijepi građić podno Ivančice postao zamijećen u tadašnjoj državi, u kojoj je upravo trajala normalizacija odnosa sa Sovjetskim Savezom, gospodarstvo je raslo i pomalo je popuštao represivni aparat.

Bila je to prva samposluga ne samo u Jugoslaviji nego i na širem području jugoistočne Europe, koja se tada nalazila iza željezne zavjese i u ovom pogledu kasnila točno 40 godina za slobodnim svijetom. Svejedno, trgovina prozaičnog naziva Ivanečki magazin, otvorena u centru grada, preko puta župne crkve, bila je istinska novina na ovim prostorima. Dovoljno je reći da je jugoslavenska prijestolnica Beograd svoju prvu samoposlugu dobila 1958. godine.

'Cijenimo vaše poštenje'

Ideju za otvaranje samoposluge čelnici tadašnjeg Ivanečkog magazina Andrija Sever i Stjepan Putarek dobili su prilikom prezentacije na Zagrebačkom velesajmu. Trgovina je imala za današnje pojmove premalih 70 četvornih metara, a prema nekim izvorima košarice su izrađene u kaznionici Lepoglava. Radilo se dvokratno, nije još bilo ni blagajne, a ni razrađeni sustav kontrole. Apeliralo se na savjest kupaca natpisom iznad polica "Cijenimo vaše poštenje". Kupci su ispočetka izbjegavali ovakvu za tadašnje pojmove čudnu trgovinu, kružila je i glasina da se radi o zamci policije. Ipak su uskoro shvatili da se radi o jednostavnijem i bržem načinu kupnje, tako da je Ivanec prešao na moderni način trgovanja. A napredak se i dalje nastavljao: već sljedeće godine trgovina je dobila pravu blagajnu i počela raditi "non-stop".

'Ivanečka ćaba'

Trgovina je već uvelike radila prije no što je tisak počeo pisati o njoj. Evo napisa iz davno ugašenih tiskovina onog vremena, partijskog glasila Borba i satiričnog časopisa Kerempuh, koji je u svibnju 1957. napisao komičan članak naslovljen "Ivanečka ćaba", aludirajući tako na muslimansku svetinju u Meki koju pohode brojni hodočasnici.

- U nedavno otvorenoj trgovini za samoposluživanje u Ivancu je nastala prava trgovačka „ćaba“ iliti hodočašće. Ako se ovako nastavi, svi trgovci iz naše zemlje smatrati će svojom obavezom, da posjete ivanečku trgovinu za samoposluživanje. Moguće bi se to moglo spriječiti na taj način da se donesu propisi kao i za pravu „ćabu“, odnosno, da se u Ivanec ide bos i – bez dnevnica. - pisali su humoristi iz časopisa kojega se stariji čitatelji možda sjećaju kao podlistka Vjesnika.

Beogradska Borba 15. prosinca iste godine - gotovo na prvi rođendan trgovine - donosi članak pod naslovom "Tihe prodaje u Ivancu".

- Početak nije bio lak. Trebalo je najprije osigurati robu. I to ne običnu, već pomalo atraktivnu, ono što će građane privući da dođu u „neobičnu radnju“, koja je, osim toga što nije pružala prilike dokonim mušterijama da se o svemu i svačemu napričaju dok prodavač nešto mjeri i pakuje, bila i prilično udaljena. - piše Borba, ostavljajući nam u spomen činjenicu da su ljudi nekada išli u trgovinu i da bi se ispričali te da današnji centar Ivanca mnogima baš i nije bio centar.

Zapisi zadovoljnih kupaca

Kad su kupci konačno shvatili da samoposluga nije policijska zamka, počeli su ne samo dolaziti u nju nego i ostavljati svoja zapažanja u knjizi utisaka, kakvu ćete danas teško naći u modernim trgovinama.

- Ovakav način poslovanja dokazuje da svijest naših ljudi napreduje. - glasio je jedan od upečatljivijih dojmova.

-  Neobično je lijepo poslužiti se sam, kada se sam osjećaš poštenim, a tvoje poštenje cijeni kolektiv trgovačkog poduzeća Ivanečki magazin. - napisao je kupac kojega je očito dotaknuo gorespomenuti natpis iznad polica trgovine.

Samoposluga je uskoro razvila i pokretnu trgovinu i to isto po sistemu samoposluživanja, u čemu je, vjerojatno, Ivanec ostao jedinstvenim primjerom ne samo u bivšoj državi. Kasnije se taj vid prodaje ugasio, jer su sela dobila svoje trgovine. Ivanečki se magazin preselio u objekt na gradskom trgu, koji se i danas tamo nalazi - ali tada je samoposluživanje postalo već uvriježenom praksom diljem Jugoslavije. Ipak, Ivanec zauvijek ostaje prvi i ovdje se ne radi samo o jednoj trgovini. Bila je to najava drugačijih vremena, kad će se ljudi ovih prostora početi više okretati potrošnji i dizanju standarda, što će nagovijestiti i kasniju promjenu cjelokupnog društva. Nama sada ostaje samo nostalgično sjećanje na vremena kad su ovi prostori bili predvodnici napretka u velikom dijelu Europe.