davna tradicija

Moda božićnih priprema u Varaždin je stigla iz Beča, ali i Pariza - saznajte o kakvim se običajima i pripremama radi

Gradski muzej Varaždin - Spomenka Težak, muzejska savjetnica

Objavljeno: 23.12.2017. 09:17

Zadnja izmjena: 23.12.2017. 09:26

Božićne blagdane opisuje mnoštvo običaja poznatih od davnina, od kojih su neki 'živi' još i danas. Nerijetko te običaje i božićne simbole i danas prakticiramo ne zapitkujući se od kuda potječu i što zapravo simboliziraju, a kako su se nekada Varaždinci pripremali za ovaj najdraži blagdan, a čine to i danas, saznajte u nastavku, gdje vam donosimo nekoliko najpoznatijih božićnih običaja o čijem se podrijetlu malo zna.

Božić je zasigurno zbog svojih običaja, druženja i obilja većini ljudi najdraži blagdan, koji je opće prihvaćen i u krugu vjernika, ali i onih koji to nisu. Od nekada su ljudi dane pred dolazak ovog velikog blagdana ispunjavali različitim pripremama koje su dodatno unosile uzbuđenje u božićno isčekivanje. Ovdje vam donosimo nekoliko najznačajnijih običaja i priprema koje su se provodile u našem gradu i selima, označavajući dolazak Božića. 

Bečka moda kićenja bora i lampice iz Pariza

Kićenje božićnog drvca još je uvijek živo prisutan običaj koji je u naše krajeve došao iz Njemačke. Naime, Germani su imali običaj stavljanja zelenila po sobama i prozorima da bi se kasnije to zelenilo kitilo jabukama, orasima i različitim nakitom pa se otuda 'izrodio' običaj kićenja jelke.

Ono što je zanimljivo je podatak da je u našim krajevima kićenje bora isprva bilo prisutno samo u gradu da bi se tek u 19. stoljeću proširilo i na selo, a Varaždinci su taj običaj donijeli upravo iz Beča, dok početak 20. stoljeća donosi i novu senzaciju o kojoj se tada pisalo i u novinama, a to su lampice za bor koje su stigle iz Pariza. 

Kako se darivalo u gradu, a kako na selu...

Još je jedan običaj i danas prisutan, a možda i najprisutniji u ovom suvremenom potrošačkom društvu, a to je običaj božićnog darivanja što opet ima korijene u rimskom običaju darivanja za Novu godinu. Tom prigodom, gradska djeca su dobivala igračke i odjeću dok je seoskoj djeci 'Mali Isusek' donosio skromne poklone kao što su jabuke, orasi ili slatkiše. 

Neka bude slame i zgodnog prvog božićnog gosta

Također, nekada djeci omiljeni običaj bio je i valjanje po slami koja se stavljala ispod stola gdje bi ostajala tri dana, a simbolizirala je plodnost. Osim toga, zanimljiva je pojava prvog gosta ili položara u božićno jutro o kojem je ovisila sreća u obitelji tijekom cijele naredne godine pa je bilo važno da prvi gost bude zdrav, jak i zgodan momak iz susjedstva. 

 

 

Komentari