Stručni rad s djecom u Dječjem vrtiću Ivančice – Kako smanjiti stres od potresa?

Kako u osnovnim školama tako i u dječjim vrtićima provode se preventivne akcije kako bi se djecu što više zaštitilo od ove elementarne nepogode.

Za vrijeme potresa 29. prosinca mnoga su djeca bila u ivanečkom vrtiću. Mlađa djeca, koja su spavala, uglavnom ga nisu osjetila, dok su starija djeca osjetila kako su se „zaljuljali“. 

S obzirom na to da je riječ o stresnoj i neugodnoj situaciji, koja ostavlja traga i na najmlađima, preventivne aktivnosti provode se i u gradskom Dječjem vrtiću Ivančice. 

- Kad se tako nešto dogodi i to usred pandemije, očekivano je da će i odrasli i djeca pokazati određene promjene u tjelesnim, misaonim, emocionalnim i ponašajnim funkcijama. Takvi događaji djeluju izrazito su uznemirujući za većinu ljudi, a povezani su s osjećajem gubitka sigurnosti i kontrole. Mnogi roditelji i odgojitelji posljednjih se nekoliko tjedana pitaju koje su reakcije normalne, a koje nisu. Okolnosti u kojima živimo proteklih godinu dana su poprilično nenormalne, a gotovo sve naše reakcije su normalne reakcije na nenormalnu situaciju – kaže psihologinja u DV Ivančice Andreja Vincek. 

Najčešće reakcije djece predškolske dobi na potres i slične traumatske događaje su nekontrolirano plakanje, izražen strah od samoće i mraka, regresivna ponašanja, npr. dijete koje se odviklo od pelena počinje opet tražiti pelenu, izrazita osjetljivost na glasne zvukove i sl. Moguća je i razdražljivost i iritabilnost, povećana agresivnost i tvrdoglavost ili emocionalna ravnodušnost, ali i problemi s hranjenjem, naglašen strah od odvajanja, pojava nekih novih strahova i psihosomatske tegobe kao npr. glavobolja ili trbobolja, tvrdi Vincek.

Naglašava da je najbolji način pomoći djeci tako da im stvorimo osjećaj sigurnosti  i to uspostavljanjem rutine i kod kuće i u vrtiću, te da smanjimo djetetovu izloženost slikama i snimkama potresa te stradanja ljudi i imovine. Također, da uvažimo emocije djeteta te potičemo razgovor o osjećajima, iskreno i smireno, bez osuđivanja ili omalovažavanja, da educiramo djecu o potresu sukladno njihovoj dobi i da ga utješimo i učinimo da se osjeća sigurnim. Važno je i poticati dijete na solidarnost, da mu omogućite izražavanje emocija i doživljaja kroz crtanje i igru, ali i da vodite računa o razgovorima odraslih pred djecom, poručuje Vincek.

- Uz takvu pomoć i podršku većina će djece proći kroz traumatske događaje bez značajnijih teškoća. Međutim, iskustva pokazuju kako jedno od 20 djece može imati ozbiljne smetnje po mentalno zdravlje i pola godina nakon događaja. Ako i nakon 4 do 6 tjedana nakon potresa primijetimo da dijete ima intenzivne promjene u ponašanju i doživljavanju koje ometaju njegovo svakodnevno funkcioniranje, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka – zaključuje vrtićka psihologinja Andreja Vincek.