Svjedočanstvo Varaždinke koja je preživjela holokaust

U drugoj polovici 19. stoljeća i prvoj polovici 20. stoljeća varaždinska židovska zajednica, inače najstarija u Hrvatskoj, imala je važnu ulogu u društvenom, kulturnom, gospodarskom i političkom razvoju baroknog grada.

Sve to kao da je prebrisano krpom jedne ljetne noći 1941. godine. Ustaše, provodeći nacističke rasne zakone, uhapsile su i deportirale više od 600 varaždinskih Židova, a samo nekolicina njih preživjela je holokaust. Među njima i Eva Akerman, rođena Krajanski, danas 90-godišnjakinja.

Eva Krajanski, tada 18-godišnjakinja, i njen dvije godine stariji brat Franjo trebali su biti treća generacija farmaceuta u obitelji Krajanski, ali uspostavom NDH za njih su završili sretni dani. Na dan kada je nacistička Njemačka napala Jugoslaviju, omogućivši na taj način ustašama da preuzmu vlast u Hrvatskoj, njihov otac, ugledni farmaceut Artur Krajanski, vlasnik poznate varaždinske ljekarne „K zlatnom Angelu“ u Gundulićevoj ulici, odlučio je počiniti samoubojstvo, zlokobno sluteći kakva se sudbina sprema Židovima.

- Kao da je osjećao što će se dogoditi. Rekao je majci i meni da se živ neće predati u ruke ustašama i nacistima. Čuvale smo ga cijeli dan i samo trenutak nepažnje bio je dovoljan da si oduzme život - prisjeća se tih tragičnih i dramatičnih trenutaka Eva Akerman.

Artur Krajanski pokopan je u strogoj tajnosti na Židovskom groblju, pod okriljem noći, a čak ni najuža obitelj nije smjela prisustvovati pokopu. Nakon tog događaja Eva Krajanski je krenula na studij u Zagreb, a u nedjelju, 13. srpnja 1941. godine, odlučila se vratiti u svoj rodni Varaždin.

- Stigla sam vlakom i krenula kući, a putem sam srela šefa policije Gregla koji me poznavao jer je njegova kćer išla samnom u razred. Odjednom se počeo derati na mene: „Šta radiš tu, marš u kuću“, vikao mi je na ulici. Nisam znala zašto je takav prema meni - prisjeća se Eva.

- Tu istu noć došli su po nas. Ispred kuće je stao kamion, a majci, baki i meni naredili su da se ukrcamo. Odveli su nas do jašione u današnjoj ulici Braće Radić gdje su nas čekali ostali varaždinski židovi - dodaje.

- Zatim su nas u koloni potjerali do kolodvora i ukrcali u teretne vagone te nas odvezli u sabirni centar u Zagreb. Tamo smo proveli nekoliko groznih dana i tada su nas, opet pod okriljem noći, ponovno ukrcali u teretne vagone i otpremili u Gospić - prisjeća se.

U Gospiću su Židove iz svih krajeva Hrvatske smjestili u kino gdje su morali ležati na hladnom betonu. Eva Krajanski tamo se razboljela i to joj je, ispostavilo se, spasilo život.

- Neki ustaše, pogotovo oni mlađi, možda baš i nisu najbolje shvaćali nacističku ideologiju. Nakon što sam dobila visoku temperaturu jedan od njih me tako poslao u bolnicu i to mi je spasilo život. Tamo me primio doktor Vuković koji me sljedeća dva mjeseca skrivao od ustaša - prisjeća se.

Iz bolnice u Gospiću uspjela se prebaciti na područje Dalmacije koje je bilo pod kontrolom Talijana koji u tom trenutku nisu strogo provodili rasne zakone. Tamo se ponovno susrela sa svojim budućim suprugom Đurom Akermanom kojeg je upoznala za vrijeme studija u Zagrebu.

Brata Franju, studenta farmacije, strica Ernesta, uglednog pravnika i glazbenika, majku Jelisavu, profesoricu na Glazbenoj školi, i svoju baku nikad više nije vidjela. Stric i brat svoje su živote okončali u Jasenovcu, a majka i baka su navodno prevezene u zloglasni Auschwitz.

Eva Akerman ni danas ne zna gdje su posmrtni ostaci članove njene obitelji. Danas se ta žena u zlatnim godinama s tugom prisjeća užasa II. Svjetskog rata ali u isto vrijeme se sa velikom radošću prisjeća i onog što je slijedilo nakon tog užasa.

Ponosna je na svoja dva sina i četiri unuka i njihove uspjehe. I danas, više od pola stoljeća nakon užasa kojeg je uspjela preživjeti, cijelom svojom pojavom slavi pobjedu života nad smrću.