Valentina i Izidora, nogometašice iz ŽNK Lepoglava predstavile se ljubiteljima nogometa

S obizom na trenutnu situaciju u kojoj nema sportskih aktivnosti, pogotovo u ekipnim sportovima pa tako i nogometu, u ŽNK Lepoglava odlučili su se pobliže predstaviti svoje igračice svim ljubiteljima nogometa.

Tako se na njihovim službenim facebook stranicama objavljuju kratki razgovori i ankete s njihovim igračicama, a prve na redu bile su odlične prijateljice i još bolje ngoometašice Valentina Kupčić i Izidora Kostanjevec.

Kako bi se što bolje predstavile odgovarale su na broja pitanja a mi smo izdvojili  nekoliko.  

Valentina Kupčić

Valentina Kupčić dolazi iz Vidovca,ima 26 godina i završila je specijalistički diplomski studij Menadžment sporta i turizma u Čakovcu, te stekla titulu struc. spec. oec. Radi kao pomoćnik u nastavi u Centru za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar u Varaždinu. Valentina je svojedobno bila pozvana i u U19 žensku nogometnu reprezentaciju. U ŽNK Lepoglava je „dirigentica“ u sredini terena.

• Gdje bi voljela otputovati nakon korone? Na Santorini.
• Tko ti je nogometni uzor i zašto? Andres Iniesta budući da je najbolji vezni igrač.
• Što te privuklo na nogomet i kako si se odlučila baš za nogomet? To je bio prirodni poziv, jednostavno.
• Opiši kako je izgledao tvoj prvi trening. Moj prvi trening bio je u Školi nogometa Fotex sa sedam godina, gdje sam bila jedina djevojčica pa me bilo poprilično sram. Sjećam se da smo radili klasično zagrijavanje, puno tehničkih elemenata i na kraju naravno igrali nogomet. U ŽNK Lepoglava sam došla s 15 godina, gdje me također bilo jako sram bez obzira što su ovaj put bile u pitanju cure. Prva s kojom sam se upoznala bila je Izidora, a s kojom sam si super i dan danas. Trening je izgledao tako da smo se zagrijali, ševa i taktička priprema za utakmicu za vikend.

• Koju bi drugu poziciju rado igrala, a da nisi vezni igrač? Stopera.
• Koji ti je najdraži nogometni događaj? Ulazak u prvu ligu.
• Da li se vidiš kao igrač nekog inozemnog kluba i da li smatraš da bi se snašla u jednom takvom klubu? Smatram da sam za to već prestara, ali da mi se pružila prilika definitivno smatram da bi se super snašla i da bi bilo lijepo radit na profesionalnom nivou i u isto takvim uvjetima.

• Da li razmišljaš o trenerskoj karijeri nakon igračke ili razmišljaš o nekim drugim vodama? Imam završenu trenersku C licencu, ali za sad se ne vidim u tom smjeru.
• Kojim bi se sportom bavila da se ne baviš nogometom? Rukomet ili košarka.
• Da možeš nešto promijeniti u svojoj nogometnoj karijeri, što bi to bilo? Ne bi odustala nakon godine dana treniranja u Fotexu.
• Što bi poručila curama koje možda razmišljaju o početku bavljenja nogometom? Ako vas igranje nogometa ispunjava i ako ga igrate iz ljubavi i zadovoljstva te želite steći puno poznanstva, definitivno se trebate početi baviti nogometom.

Izidora Kostanjevec

Izidora Kostanjevec je najduže u Klubu od svih djevojaka. Ima 23 godine, dolazi iz Viletinca, i redovna je studentica diplomskog studija Ekonomike i poduzetništva na Fakultetu organizacije i informatike (FOI) u Varaždinu. Igra na bočnoj poziciji.

• Koja bi mjesta rado voljela posjetiti? Voljela bih posjetiti Aziju, preciznije, Kinu i Nepal.
• Što te privuklo na nogomet i kako si se odlučila baš za nogomet? Sve je krenulo na ljeto 2010. godine kada sam sudjelovala na Otvorenoj zabavnoj školi nogometa poznatijoj kao Open Fun Football School (OFFS). Bila je to škola nogometa otvorena za sve dječake i djevojčice bez obzira na nacionalnost, rasu ili talentiranost pa sam i ja upala u ekipu. OFFS omogućila mi je da steknem nova prijateljstva, iskustvo, ali i želju za napretkom. Moju volju i sportski duh (talent malo manje) uočio je i moj trener pa me pozvao na prvi trening u Ženski nogometni klub Lepoglava.
• 
• Opiši kako je izgledao tvoj prvi trening. Prvi trening: 15.08.2010. (ponedjeljak). Sjećam se kao da je jučer bilo, ulazim u svlačionicu, punu svlačionicu velikih cura. Nadala sam se da sam na pogrešnom mjestu, ali ispostavilo se da ipak nisam. Sve su cure bile 18+, a ja sam tek 13 navršila. U glavi pojavilo se tisuće pitanja na koje nisam znala odgovor, ali onda pojavila se ona. Cura koja je bila nešto mlađa od ostatka ekipe, ali svojim ponašanjem bila je u rangu vulgarne 10-o godišnjakinje. Mislila sam, ako su cure prihvatile nju, i mene će. Tako je i bilo. Prvi trening bio je pun smijeha, veselja, novih vježba i poznanstva. Na prvom treningu upoznala sam Martinu koja mi je kasnije postala krizmana kuma.
• Koji ti je najdraži nogometni događaj? Povratak u 1. HNL za žene.
• Koji ti je najsmješniji trenutak s treninga, utakmice? U ovih 10 godina, teško je izdvojiti najsmješniji događaj, s mojom ekipom nikad nije dosadno i uvijek se kvalitetno nasmijemo.
• Kojim bi se sportom bavila da se ne baviš nogometom? Odbojkom ili atletikom.
• Koji ti je najtužniji nogometni događaj? Izgubljena utakmica za opstanak u 1. hrvatskoj nogometnoj ligi za žene 16/17 protiv ŽNK Marjan Split.

• Da možeš nešto promijeniti u svojoj nogometnoj karijeri, što bi to bilo? Smatram da stvari trebaju teći svojim tokom, a upravo tako kretala se moja „nogometna karijera“ i zato ne bih pričala o promjenama. Naravno, uvijek može bolje, uvijek se može više, ali u globalu, zadovoljna sam svime kroz što sam prošla.
• Što bi poručila curama koje možda razmišljaju o početku bavljenja nogometom? Nogomet je sport za cure koje žele stvoriti nova poznanstva, širiti vlastite vidike i imati pozitivan pogled na život. Cure, ako želite postati svjesne svojih sposobnosti i ograničenja, želite povećati svoje samopouzdanje i zadržati dijete u sebi, počnite se baviti nogometom.