Svoju 66. sjednicu biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine održali su u ponedjeljak 12. siječnja 2026. u Biskupskome ordinarijatu u Varaždinu.
Izrazivši osobitu radost zbog susreta u Varaždinu, biskup Radoš u svome se pozdravu osvrnuo na prošlu godinu u životu Varaždinske biskupije i posebno istaknuo dragocjenost početka rada Katoličke osnovne škole sv. Josipa u Čakovcu, što je „novo sjeme bačeno na polju odgoja i obrazovanja“ na kojemu se ove godine u Varaždinu planira i osnivanje katoličke gimnazije. Nadbiskup je u svome uvodu pozornost usmjerio na dvije središnje teme sjednice, primjećujući da su socijalne rane društva danas itekako vidljive i bolne, na što Crkva nastoji odgovoriti s pomoću Caritasa i njegovih socijalnih ustanova. Druga tema u središte stavlja duhovne i materijalne vidike života umirovljenih svećenika.

Biskup Radoš uveo u raspravu o Caritasu
Biskup Radoš svojim je izlaganjem uveo u raspravu o djelovanju Caritasa i socijalnih ustanova po kojima Crkva pomaže u ublažavanju određenih poteškoća u društvu usko vezanih uz socijalnu skrb, a za koju je zadužena i mjerodavna država. Raspravljene su nove mogućnosti, ali i poteškoće koje nastaju zbog nužnosti čuvanja crkvene socijalne osjetljivosti, s jedne strane, i teško održivoga praćenja povećanja troškova rada tih ustanova, s druge strane. Sve upućuje na potrebu trajnoga dijaloga i snažnije suradnje s građanskim vlastima, s ciljem da Crkva svojim poslanjem pridonese općemu dobru.
Nakon što je razmotrena slojevitost životnih okolnosti umirovljenih svećenika, biskupi su iznijeli primjere konkretne brižnosti i potvrdili svoju odlučnost u pronalaženju najboljih mogućih rješenja i ubuduće, pazeći na činjenicu da svećenici redovito u mirovinu odlaze sa sedamdeset i pet godina, a neki od njih u službi žele ostati i nakon toga. Iznesena su i pitanja koja se tiču izvanrednih slučajeva kojima treba posvetiti posebnu pažnju i držati se kriterija pravednosti i odgovornosti prema svakoj pojedinoj osobi.

Komentari