Zbog kuge i zabrane ispaše izbila revolucija u Varaždinu

Nakon što je sredinom 18. stoljeća pojava „marvinske kuge“ gotovo uništila stočni fond u selima varaždinskog kraja, vlasti uz prijetnju kaznama, zabranjuju održavanje sajmova, prodaju stoke i drugo. Međutim, spomenuta pošast u našem kraju tada nije suzbijena, a ponovna pojava marvinske kuge 1875. godine i zabrana ispaše stoke na varaždinskom pašnjaku Vinokovčak dovode do ustanka i prave revolucije Ledinščana!

Naime, Vlada je 1876. godine zabranila Varaždincima odvođenje stoke na pašnjak za kojeg su veterinari dokazali da je zaražen kugom. Treba znati da su još 1816. doneseni kod nas veterinarski propisi, pisani na latinskom - tada službenom jeziku administracije, u kojima se navodi veći broj stočnih zaraza koje su bile poznate u to vrijeme.

U uvodnom dijelu naznačeni su opći podaci o zarazama slični onima iz propisa iz 1730. Navedena je upravo goveđa kuga koja nanosi velike štete stočarstvu, zatim slinavka i šap, bedrenica, ovčje boginje, sakagija (maleus), svrab, metiljavost i bjesnoća.

Brzopotezna osuda

Zabranu ispaše na području Velikih Preloga trebao je nadgledati i sprovesti u djelo gradski kapetan te zapovjednik vatrogasnog društva (od 1874.) Marko Tkalec. No, protiv te zabrane pobunili su se neki poljoprivrednici iz sjevernog varaždinskog predgrađa Ledine. Tamo je, prema pisanju prof. Rudolfa Horvata, 13. lipnja 1876. nastala gotovo revolucija iz razloga što je kapetan Tkalec pokušao s gradskim stražarima spriječiti polazak stoke na Vinokovčak.

Pobuna tu nije stala već gomila muškaraca i žena iz Ledina kreće u centar grada kako bi se obračunala s Tkalcom. Ledinčani su prodrli na središnji gradski trg, gdje pred gradskom vijećnicom viču na sav glas i psuju kapetana. Najviše mu je prijetnji stizalo od razjarenih žena.

Kako je gradska straža bila preslaba da spriječi provalu Ledinčana u vijećnicu, pozvana je u pomoć vojska te su građani pred silom morali uzmaknuti svojim kućama. Nakon toga, državni je odvjetnik Pavao Birač podnio protiv vođa pobune optužnicu zbog ustanka i javnog nasilja. Ubrzo je uslijedila glavna rasprava pred Varaždinskim sudbenim stolom, koji je bundžije 19. kolovoza 1876. osudio na kaznu zatvora od jednog do 10 mjeseci.