"Znamo svi kako je u sportu, jednom kada te više nema svi te zaborave"

Novi član STK Starr, bivši slovenski reprezentativac Ludvik Peršolja već je na prvom meču za svoj novi klub pokazao raskoš svoje igre, bez obzira što još nije u punoj formi nakon teške ozljede.

Dvadesetčetverogodišnji stolnoteniski internacionalac igrao je brojne mečeve s najboljim europskim i svjetskim igračima, a igrao je i u njemačkoj stolnoteniskoj ligi. Iskustvo koje je stekao najvjerojatnije će nastaviti prenositi na mlađe suigrače i kao trener. Najprije u Varaždinu a zatim i u svom matičnom klubu u Sloveniji.

Kako bi s današnje točke gledišta opisalo svoju dosadašnju sportsku karijeru?

- Počela je teško, prvih pet godina izgubio sam svaki meč. Dolazi osam na turnire izgubio prvi meč i natrag kući. Nakon što sam počeo trenirati s Miroslavom Tokićem, sve je krenulo na bolje. Počeo sam pobjeđivati i dospio sam i u slovensku reprezentaciju. Pobijedio sam na Prvenstvu Slovenije, a posljednju godinu kada sam bio junior bio sam prvak Slovenije u svim kategorijama, pojedinačno, u paru, mješovitom paru i ekipno. Tada sam krenuo u klupsku karijeru. Igrao sam u Njemačkoj dvije godine i posljednje godine kada sam bio najbolji igrač 4. njemačke lige došlo je do povrede koljena. Popucali su križni ligamenti i tako sam završio.

Ozljede, iako su sastavni dio sporta, teško je razdoblje za svakog sportaša. Kako ste se vi uspjeli vratiti?

- Znamo svi kako je u sportu, jednom kada te više nema svi te zaborave. U tom teškom periodu samo dva čovjeka su se sjetila na mene. Jedan je Miroslav Tokić, a drugi je Ronald Ređep. Ronald mi je puno pomagao tijekom moje karijere, puno usluga mi je napravio i sada mu to vraćam koliko mogu. Sada kada ponovo mogu igrati, došao sam u Varaždin i igram za njegov klub.

Možete usporediti njemačku i hrvatsku stolnotenisku ligu?

-  Igrao sam 4. Njemačku ligu koja nije bila tako jaka, ali je bilo puno jako dobrih starijih igrača s puno iskustva. Igrao je tamo jedan Kinez koga nisam mogao nikako pobijediti i on je bio jedini igrač u ligi kojeg nisam uspio pobijediti. Hrvatska liga je pak stvarno jaka. Ovdje ima jako dobrih igrača i nikada ne znaš koga ćeš dobiti, a svi igraju i treniraju tri, četiri puta na tjedan. Imaju odličnu kontrolu loptice i igre. Meni je sada malo teže, kada ne treniram toliko, ali nije nemoguće. Kad dođem do dva, tri dobra treninga tjedno imat ću i ja to.

Kakvi su vam planovi u budućnosti za nastavak sportske karijere? 

- Skoro dvije godine nisam trenirao. Nisam mogao zbog koljena, a malo se odužio odlazak na operaciju pa zatim oporavak. Sada vidim da mi odgovara igrati za STK Starr jer nema velikog pritiska, nema nikoga tko me gleda i kaže "Evo ga Peršolja je sada izgubio od ovog trećeg igrača". Ovdje dolazim opušteno i ako pobijedio je super, a ako ne onda ću trenirati još više. Sad ću nastaviti s treninzima tri puta tjedno jer ne mogu više zbog posla. Ovu godinu ću igrati ovdje koliko budem mogao zbog Ređepa i to je to. Možda ću zatim postati trener u mom klubu, jer moja otac je predsjednik kluba, NTK Letrika.