Fotografija koja obilježava aktualni lokalni mandat

Radimir Čačić danas će objaviti svoju kandidaturu za drugi uzastopni mandat na čelu Varaždinske županije, odnosno – ukupno treći u svojoj dugoj političkoj karijeri. „Ispratio sam mnoge i još ću“, glasi njegov politički moto kojeg često ponavlja...

Prvi mandat župana Čačić je osvojio prije sada već 15 godina, 2005., nakon ministarskog mandata u Vladi Ivice Račana, kojeg mu je obilježila rapidna izgradnja autocesta i POS stanogradnja. Vrativši se u lokalne prilike kao lice s naslovnice; kao politički „teškaš“ ili Mike Tyson u ringu srednje i lakih kategorija, uspjeh mu je na neki način bio i zagarantiran.

No, već pomalo i poslovično, politički fakin Savke Dabčević-Kučar, razmišljao je unaprijed, barem korak ili dva...

Ivicu Račana više malotko je mogao zamisliti kao kandidata za premijera, pa se Čačić na parlamentarnim izborima 2007. vidio kao najprepoznatljivija, gotovo pa logična alternativa Ivi Sanaderu za birače lijevog političkog spektra – no, za to mu je bilo potrebno i nešto aktualnije od referencija iz Račanova vremena.

To „nešto“ Radimir Čačić pronašao je u engleskom modelu javno-privatnog partnerstva, koji mu je uvjetima otežane dostupnosti kapitala osigurao rapidnu izgradnju (dogradnju) više od 30 škola i dvorana. Na valu toga investicijskog booma Čačić se 2007. vraća u politički ring s „teškašima“; kreće u kampanju za premijera; no, taj put prolazi bez uspjeha.

Bez uspjeha dijelom zbog toga što obolijeva i umire Ivica Račan, a dijelom i zbog toga što se u već gotovo pa sasvim obamrlom SDP-u pojavio (napokon) netko s temperamentom – netko tko će godinama kasnije postati poznat kao „predsjednik s karakterom“. Čačić se tako ponovno vraća u Varaždinsku županiju, gdje ga uskoro dočekuje još jedan hladan tuš – smjena s mjesta župana.

Ključni detalj

Mogli bismo sada ulaziti još dublje u povijest i kauzalitete zbivanja i prije i poslije, međutim – u cijeloj priči možda je trenutno važnije uočiti jedan drugi detalj. Detalj koji se u ovom slučaju može smatrati ključnim, a očituje se u investicijskom boomu uz pomoć osporavanog financijskog modela, koji je trasirao lokalnu politiku doslovce do danas.

Predrag Štromar, kao što je poznato, u međuvremenu je pao zbog toga što nije uspio pokrenuti ništa dimenzijama sličnog i nije uspio osigurati sufinanciranje već napravljenog (unatoč naporima), a Radimir Čačić u međuvremenu se vratio zbog uvjerljivosti u obećanju da će pokrenuti nešto dimenzijama sličnog (aktualni obim EU projekata) — te se lani u studenom, nakon 15 godina, uspio se nagoditi i za sufinanciranje JPP-a.

Na kraju balade, tj. jednog političkog vremena, može se zaključiti kako su Čačićevi JPP projekti demonstrirali koliko je županija slaba kao institucija i koliko Hrvatska centralizirana kao država. Nekada HNS-ov politički narativ "vertikale vlasti" — doticaja s tijekovima državnog novca — danas je općeprihvaćen politički narativ od strane cijelog političkog spektra, samo u drugim političkim i makroekonomskim okolnostima.

Nove okolnosti

Vertikala vlasti još uvijek je važeći narativ, jer je Hrvatska još uvijek centralizirana država – no, sada su dostupni EU fondovi, cijena kapitala prava je bagatela; u korist JLS-ova mijenjala se i porezna politika (Marićeva reforma), a unatrag pet godina svjedočimo i nečemu novom — fenomenu političkog "jezičca na vagi" kojim se također pokušava nadograditi lokalna politička (ne)moć.

Kao sjećanje na jedno drugo vrijeme – vrijeme koje se s ovim mandatom polako završava, ostat će fotografija koju je u lipnju prošle godine, uoči parlametnarnih izbora, "uhvatio" naš kolega Dino Možek. Riječ je o početku izgradnje osnovne škole u Svetom Iliji koja je (za)ostala kao jedan od dva nerealizirana JPP projekta.

Na slici, jedan do drugoga, stoje Predrag Štromar, Andrej Plenković, Radimir Čačić i Anđelko Stričak, kao u jednom lancu, svaki sa svojim zaslugama. Bivši politički protivnici kao sada politički suradnici i bivši politički suradnici kao sada politički protivnici. U svakom slučaju, sasvim suprotstavljene uloge i strane nego u vrijeme pokretanja JPP-a.

Zajedno ih drži samo "jezičac na vagi"... I sve i ništa.

No, bilo kako bilo - gradi se škola.