DOZNAJEMO: Pekari revoltirani zabranama i nametima na pokretne trgovine u Varaždinu i Ivancu

Objavljeno: 28.10.2015. 13:27

Zadnja izmjena: 13.01.2016. 07:09

Foto: Ilustracija

O tromoj administraciji koja guši razvoj hrvatskog poduzetništva ne treba trošiti mnogo riječ jer to je svima poznato. Da je tome tako, odnosno da neke (ne sve) jedinice lokalne samouprave najvjeroatnije nisu na visini zadatka u pružanju potpore lokalnim poduzetnicima, svjedoči i sljedeća priča...

Naime, nekolicina lokalnih proizvođača i trgovaca u prehrambenoj industriji skrenula nam je pozornost na njihovu "bitku" s jedinicama lokalne samouprave (JLS) koja traje već dvije godine, a vezana je uz rad pokretnih trgovina. Tvrde da se krši njihovo osnovno ustavno pravo prema kojemu svaki subjekt na tržištu zaslužuje jednake šanse i priliku za uspjeh. 

O čemu je riječ? Zakonom o trgovini definirani su kriteriji za rad pokretnih trgovina, a prema istom Zakonu jedinice lokalne samouprave bile su obvezne donijeti odluke o uvjetima rada pokretnih trgovina na njihovom području, što su neke od JLS na području Varaždinske županije „zaboravile“ učiniti, odnosno - učinile su to naknadno, što (ponovno) dovoljno govori o njihovoj učinkovitosti.

"Grad Ivanec nas guši zabranama i nametima"

Poduzetnici s kojima smo razgovarali kao posebno apsurdan primjer navode primjer Grada Ivanca, za čiji odluku vezanu uz rad pokretnih trgovina tvrde da nije odluka o poslovanju već o - zabrani poslovanja.

- I u drugim jedinicama lokalne samouprave na 'fini način' žele zabraniti rad lokalnih pekara i ostalih prehrambenih poduzeća ili im pak kroz visoke namete onemogućiti djelovanje na određenom području - kaže jedan od poduzetnika s kojim smo razgovarali.

U Ivancu je tako, kako ističu, donesena odluka prema kojoj pokretne trgovine mogu prodavati (samo) na području koje je 500 metara udaljeno od bilo koje druge trgovine, i to - bez obzira kojom se djelatnošću ta trgovina bavi. Postavlja se stoga logično pitanje zbog čega čelnici Ivanca smatraju da jedna pekara može konkurirati npr. trgovini odjećom ili obućom?

Također, poduzetnici se pitaju gdje bi onda oni uopće i mogli prodavati? Zanimljivo, bez obzira na ta ograničenja oni su, kako ističu, i dalje dužni Gradu uplaćivati naknadu za prolaz gradom u iznosu od 300 kuna mjesečno - 300 kuna za dnevno pola sata prodaje, pitaju se?! Ono što dodatno iznenađuje u ovoj priči jest činjenica da je prodaja određenim tvrtkama zabranjena i na privatnim površinama. Riječ je o jednoj ivanečkoj tvornice koja se bavi proizvodnjom cipela.

- Spomenuta nas je tvrtka na vlastitu inicijativu kontaktirala kako bi njihovim radnicima u ranim jutarnjim satima prodavali vlastite proizvode na njihovoj privatnoj površini – objašnjava vlasnik jedne prehrambene tvrtke

Problem je nastao kada je Grad Ivanec i ovdje zabranio prodaju, zbog nejasno definiranih razloga. Iako su zamolbu prema Gradu uputili i sporna pekara i ivanečko poduzeće u kojemu su naveli da je riječ o poslovnoj suradnji na obostrano zadovoljstvo, gdje se radnicima omogućava „kupnja“ gableca u ranojutarnjim satima kada ostale trgovine ne rade, Grad Ivanec je stopirao bilo kakav oblik daljnje prodaje. Poduzetnici stoga ponovno pitaju - u čijem je to zapravo interesu?

"Grad Varaždin nam zabranjuje, Carina nam plijeni"

Čudna "logika" u poslovanju prakticira se i na području Varaždina, gdje su poduzeća za poslovanje pokretnim trgovinama dužna plaćati naknadu od 700 kuna, iako im je zabranjeno trgovati prije 7 sati ujutro zbog „remećenja javnog reda i mira“, tuže se poduzetnici s kojima smo razgovarali.

- Drugim riječima, ljudi koji rade jutarnje smjene s početkom u 5 ili 6 sati, ne mogu si kupiti svježi kruh. Ako se pak poduzeća odluče „ignorirati“ odredba Gradova, kažnjava ih Carina koja im može zaplijeniti robu na bilo kojoj, privatnoj ili javnoj, površini, bez ikakvog sudskog naloga. Jednom su varaždinskom poduzeću prehrambene industrije  samo u ovoj godini zaplijenili robu u vrijednosti većoj od 15.000 kuna - tvrde pekari.

Jasno je, dakle, da se lokalnim pekarnicama u najmanju ruku otežava, ako ne i zabranjuje trgovanje na određenim područjima. Postavlja se pitanje iz kojeg razloga? Pozitivna je činjenica, s druge strane, da svi pekari s kojima smo razgovarali ističu kako definitivno postaje pozitivni primjeri, odnosno općine s kojima se dogovori postižu bez ikakvih problema. No ostaju nejasni ovi negativni primjeri koji s jedne strane brane rad lokalnim poduzećima, a s druge strane omogućavaju da nam nove prodavaonice "velikih igrača" koji, laički rečeno, već iskaču i iz pašteta?

Komentari