Mario Lešina - sve što niste znali o meni

_{Objava kandidata za župana Maria Lešine:}

Uoči lokalnih izbora razgovaramo sa, sudeći po anketama, jednim od četiri najizglednija kandidata za mjesto župana.  

Dr.sc. Mario Lešina direktor je i vlasnik tvrtke Midal d.o.o., predsjednik Udruženja kožarsko-prerađivačke industrije HGK, predavač na Sveučilištu Sjever, a protekle četiri godine bio je šef najvećeg kluba vijećnika u gradskom vijeću.

• Svoj ste nam program i ideje za razvoj županije predstavili, no recite nam tko je zapravo Mario Lešina privatno? Neki Vam primjerice zamjeraju što niste Varaždinac, a kandidat ste za župana. 

Prije dvije godine počeli smo raditi program za županiju u jednom užem timu od nas pet, svatko za svoje područje, obrazovanje, zdravstvo, Zelena županija, komunal i gospodarstvo i taj se tim popunjavao i širio da bi danas u cijelu priču bilo uključeno više od 200 ljudi. Mislim da to najviše govori o mom načinu funkcioniranja. Volim raditi u timovima, ne ustručavam se pitati za savjete i nastojim stalom učiti od drugih. Kandidatura za župana je upravo rezultat toga što sam koordinirao tim timovima i poticao zajedništvo.

Varaždin nije ksenofobna sredina. Broj stanovnika Varaždina se u proteklih 50 godina udvostručio, a to nije bilo moguće samim prirodnim prirastom. Štoviše, u zadnje četiri godine odselilo je novih gotovo 800 stanovnika.

Mislim da to da li je netko “fetivi” ili ne, nije najbitnija stvar. Župana određuju kvaliteta, znanje i sposobnost, a ne mjesto rođenja, no krenimo ispočetka. 

Mnogi ne znaju da sam rođen u Varaždinu, djetinjstvo sam proveo u Ludbregu gdje sam živio s roditeljima do svoje 13 godine, smatram se dakle Varaždincem. S 14 godina cijela obitelj zbog očeva posla seli na Široki Brijeg i tamo ostajem do odlaska na fakultet u Zagreb. 

Srednja škola na Širokom Brijegu, tada Lištici, formirala me kao osobu. Uz samu školu nalazi se franjevački samostan s ogromnom bibliotekom s naslovima koji krajem 1980-ih nisu baš bili dostupni, i  u kojoj sam provodio sate i dane. Tamo sam stekao veliku želju za znanjem i nastojim o svemu znati barem temeljne informacije, ne da bi docirao, nego da mogu to znanje stalno širiti.

"Puno dugujem pokojnom ocu"

• Poznati ste kao poduzetnik…

Kada sam diplomirao, moj pokojni otac je već posjedovao tvornicu obuće u Varaždinu i odlučio sam doseliti u Varaždin i pridružiti mu se. Tada, prije 26 godina, bilo nas je 30-ak, a razvojem i rastom došli smo na današnjih preko 400 djelatnika. Oca preko dvije godine više nema, a posao se nastavlja i dalje. Pokojnom ocu dugujem jako puno, a najviše to što me je naučio kako je skromnost najveća ljudska vrlina a oholost najveća mana i smrtni grijeh, te da su svi ljudi isti i da svatko ima svoje kvalitete koje treba prepoznati.

Svakome je posebno priznanje koje dobije od kolega, tako da sam posebno ponosan na to da su me moji kolege izabrali kao prvog među jednakima i da obnašam funkciju predsjednika udruženja kožara i obućara u HGK već više od 10 godina.

• Diplomirali ste i doktorirali ekonomiju, no tu ne staje vaša znanstvena karijera?  

Diplomirao sam i doktorirao na ekonomiji, i kao znanstvenik se bavim modelima rasta i ekonomskom povijesti. Također sam angažiran kao predavač na Sveučilištu Sjever za što volim reći da je najljepši posao na svijetu. Biti znanstvenik znači stalno se usavršavati i stjecati nova znanja, ali isto tako i širiti znanje, tako da sam često na konferencijama, kongresima, pa i na sveučilištima širom svijeta. Srećom, budući da govorim talijanski, engleski i njemački, a služim se francuskim i španjolskim, nemam jezične barijere, pa mi je to puno lakše. Autor sam preko 20 znanstvenih članaka, desetak poglavlja u knjigama i sudionik preko 30 znanstvenih i stručnih konferencija. Upravo je tijeku izbor u zvanje docenta, pa kada to završi, spremam se objaviti autorsku knjigu s tematikom ekonomske povijesti Hrvatske u 20. stoljeću.

"Govorim pet jezika"

• Navodno Europu poznajete kao svoj džep?

Da, u Europi snalazim kao doma jer sam je proputovao, poslovno, privatno, ali i zahvaljujući znanstvenom angažmanu. Putovanja produhovljuju i obogaćuju. Nisam klasični turist u vođenim grupama, smješten u resortove, nego volim osjetiti puls gradova i kako ljudi zapravo žive. 

• U Italiji ste bili i radnik u tvornici?

Cijeloj mojoj generaciji je bilo uobičajeno da se preko ljeta ide raditi negdje vani kao sobar, konobar ili “bauštelac”, pa sam tako i ja sa 16 godina išao raditi u Italiju u tvornicu obuće. To je bio loš potez jer sam se zaljubio u taj posao koji i danas radim, a namjeravam ga raditi i dalje. Jezike sam naučio radeći u raznim europskim državama, pa govorim neke čudne dijalekte što ponekad ispada smiješno kako Hrvat govori talijanski s veneto naglaskom. Otprilike kao da Talijan dođe na Bednju i progovori bednjanski…

• Priča se da se kod vas uvijek dobro jede i da se dobro razumijete u vina..

Da, kuhanje je moja strast i način opuštanja. Specijalnost mi je mediteranska kuhinja, no kako obožavam začine, nerijetko se na stolu nađu jela iz indijske, japanske, pa čak i afričke kuhinje.

Uživam u vikend ručkovima, od početka, koji uključuje cijeli ritual. Obiteljski odlazak na Varaždinski plac, planiranje jela uz kavicu na jednoj od varaždinskih terasa, pa do zajedničke pripreme ručka. Varaždinski plac je čudo i stvarno ga obožavam. To šarenilo, vibrantnost i pozitivna energija se može osjetiti samo tamo. U Zagrebu, Splitu, Vodicama ili Osijeku nije ni blizu takav osjećaj. Odlazak na plac je i društveni događaj jer tamo sretnete ljude koje ne vidite cijeli tjedan. Ono što obožavam je što se ljudi ne ustručavaju pitati što ću raditi s namirnicama i kako da ih spreme.

Vino je umjetnost i treba jako puno znanja i truda kako bi se napravilo dobro vino, i na taj način mu treba pristupiti, s poštovanjem. Dao sam si truda i položio sommelierski ispit prvog stupnja i stvarno mi je gušt sljubljivati vino s hranom i istraživati. Srećom živimo u kraju koji obiluje dobrim vinima i što posebno raduje, svi vinari napreduju iz godine u godinu.  

"Potičem individualnost kod kćeri"

• Otac ste dviju djevojčica. U čemu ste im uzor? 

Ne želim biti uzor nikome, već poticati individualnost kod svakog, pa tako i kod svoje djece. Bruna završava drugi srednje, dok će Buga sad upisati srednju školu. Nastojim im biti uvijek oslonac i podrška u svemu što rade i uvijek im stajati na raspolaganju kao su i moji roditelji stajali meni.

• Kako je obitelj reagirala na Vašu kandidaturu za mjesto župana?

Obitelj mi je velika podrška, aktivno prate kampanju te me, ponekad i previše savjetuju - kaže Lešina uz smijeh.

• Mnogi vas smatraju energičnim, temperamentnim ali ponekad previše krutim i ozbiljnim… 

Kad se radi - radi se. Kojeg god posla se uhvatim, radim na način da se on završi na najkvalitetniji i najbrži mogući način. Opušteno može kada je sve gotovo. 

A što se temperamenta tiče, čujte, ja imam takve korijene. Vjerujem da to većinu objašnjava - često mi se zamjera da sam preglasni i prenagli, ali takav sam i bez fige u džepu. Zato sam za svog zamjenika odabrao prof. dr. sc. Marijana Cingulu od kojeg već sada puno učim, a siguran da ćemo se dobro nadopunjavati jer dijelimo istu viziju. 

"Župan koji spaja"

• Kakva će županija biti s Marijom Lešinom?

Uvijek nastojim od svih s kojima radim i surađujem izvući maksimum i od njih napraviti bolje ljude. Siguran sam da i ja na taj način postajem bolji čovjek. Svoju mentalnu i životnu snagu crpim od toga da ljudima pomognem da pronađu i ostvare svoju najbolju verziju sebe. 

Moja energija i volja za rad iznjedrit će modernu, poduzetnički i socijalno osviještenu županiju. 

Bitna će mi biti suradnja sa svim gradonačelnicima i načelnicima kao i članovima županijske skupštine bez obzira na stranačku pripadnost.  Zagovarat ću sve realno izvedive i održive projekte koji služe podizanju kvalitete života. U okviru ITU mehanizma koji nam stoji na raspolaganju. Grad će postati nositelj razvoja sjeverozapadne Hrvatske i nužna je suradnja sa svim općinama i gradovima, onosno Župan koji spaja. Upravo je to naš slogan za izbore. Pet je temeljnih točaka na kojima ćemo raditi a to su: obrazovanje, zdravstvo, zelena županija, inrastruktura i gospodarstvo. Nećemo zanemariti ni sport, ratne veterane, nevladine udruge ni kulturu. Sve što sam do sada radio, radio sam savjesno i predano, tako ću i nastaviti.

Blic pitanja:

- Moja specijalnost u poslu je... – ekonomija, biznis….

- Hobi... – čitanje, čitam 10-ak knjiga mjesečno, najčešće istovremenom stručnu ili povijesnu literaturu uz beletristiku. Trenutno čitam "Kapital i ideologija" od Piketty, "Mrtva voda" od Petrova i "Oni su stvorili mir" od Bersteina paralelno. Volim baltičke i afričke pisce, znanstvenu i povijesnu literaturu. 

- Strast... – povijest.

- Što Vas motivira? - Podcjenjivanje.

- Što vas ljuti? - Glupost i rasizam.

- Koje osobine ne podnosite? - Sporost, oholost, lijenost i bahatost.

- Koje jezike govorite? - Tečno govorim engleski, njemački, talijanski, služim se francuskim i španjolskim.

- Muzika? - Veliki sam fan The Clash, Perl Jam, Pink Floyd, Moby, Oasis... dakle, slušam vrlo različite glazbene stilove. Veselim se skorašnjem koncertu Majki.