Putoholičar, turistički vodič, influencer, amaterski fotograf, bloger, foodie - tako bismo sve mogli opisati Varaždinca Ivana Bengerija, zaljubljenika u putovanja koji vodi popularnu Facebook stranicu "Idemo putovati, piti i jesti" te istoimeni Instagram profil.

Uza sve to, Ivana bismo odnedavno mogli zvati i hodočasnikom. Naime, on je prije nešto manje od godinu i pola propješačio 799 kilometara dugu stazu, svjetski poznati hodočasnički put Camino de Santiago, znan kao Put svetog Jakova. Za taj put trebalo mu je dobrih 32 dana, dok bi autom na cilj stigao u nešto manje od devet sati.

Svatko ima svoje razloge zbog čega se odluči na ovakav put, no Ivanov je bio njegov životni poziv - putovanja. - Kako su mi se proteklih godina, kroz blog i sada kroz agenciju, putovanja profilirala u životni poziv, odlučio sam se za ovo hodočašće kako bih na neki način zahvalio na tome, i u fizičkom te psihičkom odmaku od svakodnevice pronašao odgovore na neka pitanja koja su se rojila u mojoj glavi - rekao nam je Ivan.

Na put je krenuo iz podnožja Pirineja, francuskog gradića Sant Jean Pied di Port, u blizini granice sa Španjolskom. Od tamo do Santiaga je 799 kilometara hoda. Dnevno je prolazio 25 do 35 kilometara, a sredinom rute uzeo je i dva dana za odmor i oporavak mišića, tetiva i žuljeva. Vrijedno je spomenuti da je, nakon što je stigao na cilj, produžio još i do Muxie te Finisterre na Atlantskom oceanu, te je tako ukupno propješačio 920 kilometara.

- Odmah mi je prvi dan bio izuzetno težak i naporan, zbog konstantnog uspona. Taj dan prolazi se preko Pirineja i gotovo je dvadesetak kilometara neprestanog uspinjanja, a onda tek nekoliko kilometara hoda nizbrdo. Vrha i kraja penjanju nikako - bilo je teško, ali ‘nosi’ te predivna priroda te iskreni osmijesi i lijepe riječi drugih hodočasnika - rekao je Ivan, te dodao kako je dobar dio puta imao problema sa žuljevima i koljenom, a negdje sredinom puta i sa Ahilovom tetivom.

- Koljenu su pomogli steznik koji sam kupio u apoteci prvih dana i tablete protiv bolova. Na žuljeve se navikneš i stisneš zube kroz dan, a kad završiš dan - probušiš ih iglom. I tako iz dana u dan, ali pred kraj puta ni s njima nisam imao problema, koža otvrdne -

Na putovanje je otišao sam, a kako kaže, to bi svakome i preporučio. - Na putu ćete ionako sretati puno ljudi i družiti kada ste za to raspoloženi. Tako sam neke dionice prolazio sam, neke uz razgovor s drugima, a izuzetno mi je drago da sam u tih, više od mjesec dana, upoznao nekoliko divnih ljudi s kojima sam i dalje u kontaktu - 

Za pretpostaviti je da mu je pred kraj već bilo izuzetno teško. No Ivan nam je rekao da je situacija zapravo bila sasvim drugačija - Čudna je ta aura Santiaga, što si bliže jače te vuče. Zadnjih dana puta više nije bilo bolnih koraka, zamora mišića ni žuljeva - počinje titrati srce. Kad stignete, osjećate se ponosno i ispunjeno. Poseban je osjećaj prisustvovati i večernjoj misi za hodočasnike u katedrali u kojoj se čuvaju moći sv. Jakova - rekao je Ivan, te dodao kako je trg ispred katedrale jedno od najjačih žarišta pozitivne energije na kugli zemaljskoj.

- Nikad nije pusto, stalno pristižu novi hodočasnici na cilj, a uživati u njihovoj sreći i među prvima im čestitati na pothvatu također je lijep osjećaj. Pjesma, veselje, osmijesi i iskreni zagrljaji iz Santiaga slike su koje ostaju za čitav život - rekao nam je Ivan za kraj.

Komentari

09.02.2020. 09:05h Zadnja izmjena: 09.02.2020. 18:28

Foto: Ivan Bengeri