FOTO: Varaždinci i Međimurci u paklu Beograda

Iako su i doma?ini ali i ?elnici Hrvatskog rukometnog saveza u petak poru?ili navija?ima da, zbog sigurnosti, ipak ne do?u podržati „kauboje“ u polufinalu Europskog rukometnog prvenstva u beogradskoj Areni, stotinjak navija?a ipak se odvažilo na put. Me?u „najhrabrijima“ bile su i dvije Varaždinke te bra?ni par iz Me?imurja koji su se odvažili na put automobilom na utakmicu u sprsku prijestolnicu.

Na put u Beograd odvažile su se novinarke Radija Sjeverozapad ?iji izvještaj s putovanja donosimo u cijelosti.

U paklu Beograda

Tekst i fotografije: Jelena Toth i Danijela Herceg

Za razliku od nekih navija?a koji su krenuli put Beograda i požalili se na "grubost" srpske policije, mi s policijom nismo imali nikakvih problema. Dapa?e, upravo od njih doživjeli smo najviše ljubaznosti.

Hrvatsko-srpsku granicu prošli smo bez problema i tek kasnije smo ?uli da su naše navija?e koji nisu imali ulaznice, pa ?ak i one koji su imali, vra?ali s granice.

Na ulasku u Srbiju do?ekao nas je „odbor za do?ek“ u vidu kordona od stotinjak specijalaca u punoj opremi, a sli?ne smo prizore gledali i duž autoputa prema Beogradu budu?i da su svakih 500-injak metara bili punktovi koje su ?uvali policajci.

Na samoj autocesti u Srbiji nismo uo?ili ni jedan automobil hrvatskih registarskih oznaka, a 50-ak kilometara od Beograda zaustavio nas je policijski presreta?. Policajci su nam rekli da ?e nas, zbog naše sigurnosti, pratiti do Beograda pa smo tako u srpsku prijestolnicu ušli pod policijskom pratnjom.

Policijski presreta? dopratio nas je do beogradske Arene gdje je bilo sve puno policije i specijalaca. Tamo nam je re?eno da, iako smo imali ulaznice za mjesta uz parket, ne možemo na ta mjesta uz pojašnjenje da svi hrvatski navija?i moraju na jednu tribinu koju ?uvaju specijalci.

I tako smo se smjestili na tribinu s još stotinjak hrvatskih navija?a na gornjoj etaži beogradske Arene okruženi policijacima i specijalcima.

U dvoranu smo stigli sat vremena prije utakmice ali odmah su po?eli problemi. Srpski navija?i odmah su nas po?eli vrije?ati, a to vrije?anje trajalo je cijelu utakmicu. Od sprskih navija?a dijelili su nas samo željezna ograda i „živi štit“ koji su stvorili specijalci. Upravo su nas oni smirili i uvjerili nas da smo sigurni tako dugo dok nas oni ?uvaju.

Ve?i dio onog što se doga?alo prije i za vrijeme utakmice svi su mogli vidjeti i ?uti tijekom TV prijenosa tako da nema potrebe da to još jednom ponavljamo.

Iako smo se osje?ali sigurno, nije bilo ni malo ugodno slušati uvrede i ružne povike s tribina, zaglušuju?e fu?kanje na hrvatsku himnu i ostala navija?ka skandiranja koje su srpski navija?i pjevali okrenuti hrvatskim navija?ima.

No, na to smo bili i spremni i niti u jednom trenutku nismo požalili što smo ipak stigli u Beograd podržati naše „kauboje“.