a sad je najpopularniji varaždinac

FOTO: DNEVNIK IZ ATENE 'Dalića su već i Varaždinci zaboravili, a ovaj ga se čovjek sjetio u zadnji čas...'

Objavljeno: 14.11.2017. 12:14

Zadnja izmjena: 14.11.2017. 12:14

Hrvatska još slavi - i to s pravom - plasman na Svjetsko nogometno prvenstvo. Ovdje o utakmici i atmosferi nakon nje govori nam varaždinska nogometna legenda Anđelko Jagečić. A glavni lik priče je trenutačno najpopularniji Varaždinac među Hrvatima - i čovjek koji ulazi u nogometnu povijest - Zlatko Dalić.

Jagečić je bio i avionu za Atenu s repkom, ali i u počasnoj loži tijekom same utakmice. Iskoristio je i prigodu da se sretne i fotka s našim nogometnim legendama, kao što su Martin Novoselac i Velimir Zajec. Oba igrača sjedinjuje to što su igrali i u zagrebačkom Dinamu, ali i u Olympiacosu - pa su ih Grci pozvali u svečanu ložu.

- Čim sam čuo da je u ložu došao netko tko se raspituje ima li koga iz njegove generacije, znao sam da je to Zeko. Igrali smo u isto vrijeme, pa se dobro poznajemo. - priča nam Jagečić.

Drama oko izbora Dalića

- Tek nakon prospavane noći i eliminacije Italije od Svedske postajemo svjesniji povijesnog rezultata Hrvatske protiv Grčke i plasmana na svjetsko prvenstvo u Rusiju. - izlaže svoje dojmove Jagečić i nastavlja:

- Moje je skromno mišljenje, jer sam većinu utakmica pratio uživo, da se nakon ponora i totalnog gubljenja povjerenja u sebe, dolaskom Dalića sve se okrenulo. A najtalentiranija generacija Hrvatske umjesto odlaska sa svjetske scene tek će reći svoje.I to, koliko znam iz prve ruke, na čelu sa našim Dalićem koji sada treba dogovoriti ugovor. - objašnjava Jagečić, opisujući i atmosferu među onima koji su pratili Vatrene:

- Strahovali smo da se i nama ne dogodi kao Grcima u Zagrebu da primimo gol u ranoj fazi, a onda je na Pirejima sve moguće. Ali Dala je dobro postavio igru. Nije dozvolio obrani da "sjedi u krilu" Subašića koji je ovog puta bio vrlo siguran u ama bas svakoj intervenciji. No, osobito je bio zanimljiv susret Jagečića s Robertom Markulinom, nogometnim funkcionarom koji je možda i najzaslužniji što su se u Nogometnom savezu uopće sjetili Dalića.

- Onoga jutra kad su otkazali Čačiću, prvo su zvali Keka, ali je Kek imao svoje uvjete. Onda ih je odbio i Jarni, možda se bojao prihvaćanja uloge u ovakvom trenutku. Onda je Markulin, koji jako dobro poznaje nogomet, predložio Dalića. I Dala je imao praktički još par sati vremena do polijetanja zrakoplova za Ukrajinu. - priča Jagečić.

A i Varaždinci ga već zaboravili

Misija je, uza svu neizvjesnost i dramu, na kraju uspješno završena - tako da se u repki osjetilo veliko olakšanje.

- Tek u povratku iste noći u avionu momčad si je pjesmom dala oduška i pokazali koliko su teško živjeli unatrag par mjeseci. Čak je bilo i malog čaščenja. Stvorena je nova klima. Dalić s kojim sam razgovarao i uoči utakmice i poslije, bit će naš veliki oslonac. Čovjek naprosto osjeti njegovu energiju, a znam koliko je veliki i znalac i karakter. Sam mi je rekao da će prihvatiti vođenje reprezentacije samo pod jednim uvjetom: da za ekipu bude samostalan i odgovoran. U avionu mi je potiho rekao: 'Umoran sam kao da sam nosio 10 tona na leđima!' - prepričava nam Jagečić.

Na kraju, Jagečić se prisjeća i ne tako davnih vremena kad su na Dalića već svi bili zaboravili, pa čak i njegovi Varaždinci.

- Prije nekih 5 godina službeno sam bio nekoliko dana u Dubaiu. Znao sam da tamo negdje Dala nekoga trenira, u nekom gradiću, više poput pustinjske oaze. Htio sam mu se javiti. Zanimljivo nitko iz našeg bivšeg Varteksa i  Varaždina nije mi znao dati njegov broj. Čak ni ime kluba. Zato sam itekako dobro shvatio njegove prve riječi po završetku utakmice u avionu koje mi potltiho rekao: 'Umoran sam kao da sam nosio 10 tona na leđima!' - završava priču Jagečić, vrlo zadovoljan i grčkim gostoprimstvom. Jer, Grci su večer uoči utakmice, uz obavezni sirtaki, zasvirali i nekoliko hrvatskih melodija. I ostali su gostoljubivi do kraja - pa našoj repki nisu zabili ni gol. Doduše, ipak su za to najzaslužniji naši igrači na čelu s Varaždincem kojega smo umalo potpuno zaboravili.

Komentari