»Mogao sam radi novca još igrati vani, ali dati cijelog sebe htio sam u Varaždinu«

Povratkom Leona Benka u NK Varaždin počeo je sportski uspon kluba, a svojim je zalaganjem na terenu i autoritetom u svlačionici pridonio formiranju ozbiljne prvoligaške ekipe. Svoju nogometnu karijeru započeo je u Varteksu u kojem je zaigrao i u prvoj ekipi, a onda ga je put odveo na neke druge staze.

Tijekom svoje sportske karijere igrao je u nekoliko klubova u Europi, prošao je i kalvariju sportskih ozljeda, ali je iz toga izašao još jači i stabilniji kao sportaš i kao osoba. Kao najbolji igrač i najbolji strijelac 2.HNL uvelike je pridonio osvajanju 2.HNL i izravnom ulasku NK Varaždina u 1.ligu. Povratak u rodni Varaždin dogodio se, kako kaže, prvenstveno zbog obitelji za koju je jako vezano, posebno za suprugu i četvero djece. Nakon igračke karijera, želja mu je ostati u nogometu, ali u nekom drugom obliku o kojem za sada ne želi iznositi detalje.

Nakon Njemačke, Belgije, Saudijske Arabije, Kine, Bosne i Hercegovine, Slovenije, opet ste završili tamo gdje ste i počeli - u Varaždinu...

Ja sam se prvenstveno vratio radi familije jer više nisam htio biti odvojen od njih. Kada smo imali prvo i drugo dijete bili su zajedno sa mnom u Sarajevu, Ljubljani, Rijeci pa čak i Kini. Sad imam četvero djece, lijepo nam je ovdje, imam ambicija ostati u nogometu, odnosno imam neke privatne stvari kojima se želim baviti, pa ćemo vidjeti. Mali isto trenira u Varaždinu i ovdje mi je baza. 

Nakon nekoliko klubova po svijetu sportska karijera vratila vas je u Varaždin. Da li ste i u jednom trenutku požalili što ste se vratili? Igrati Drugu ligu nakon svih europskih liga?

Imao sam tri, četiri solucije za odlazak van gdje možeš zaraditi puno više novaca nego ovdje, ali mi je sve došlo prebrzo i nisam mogao to prihvatiti. Zbog udaljenosti i selidbe, privatnih škola i svih kombinacija, ipak smo prelomili da ostanemo ovdje. Ja sam radi novaca još mogao odigrati jednu sezonu, zaraditi novce i vratiti se, ali eto, baš sam imao želju da u Varaždinu napravimo nešto, da dam cijelog sebe i da uđemo u 1.ligu.

Prošle godine Varaždin se vratio u elitni rang natjecanja. Jesi li zadovoljan nakon svega odnosom lokalne zajednice prema klubu?

Činjenica je da smo mi sada u prvoj ligi i da nam je prosjek gledatelja 3500 po utakmici i to govori da su ljudi željni povratka u prvu ligu i da grad diše za taj klub.10000 ljudi u drugoj ligi - to nemaju niti prvoligaški klubovi. U Varaždinu trenira preko 300 djece, a ako se već iz općina i gradova ne financira prva ekipa, onda bi se barem trebao financirati omladinski pogon. 

Pokazali ste otvoreno nezadovoljstvo nakon utakmice s Hajdukom, smatrali ste da previše respektirate protivnike...

Ja sam tako istupio jer sam sam bio nezadovoljan, a ne s nekim drugim i to je bilo drugačije interpretirano i izvađeno iz konteksta. Rekao sam da sam nezadovoljan i da bi se neki trebali zapitati, a i ja sam se stavio na raspolaganje. Dakle, ako je u meni problem, mogu i ja sjesti na klupu. S druge strane, svi su napisali da sam ja ostale popljuvao, a sebe uzvisio i krenula je negativa prema meni. 

Po tvojem mišljenju, u kojoj ste utakmici u 1.ligi pokazali najbolju igru?

Mislim da je to bila možda utakmica protiv Intera gdje smo po meni trebali pobijediti. Tamo smo pokazali puno više nego u drugim utakmicama, ali nije nam bilo suđeno.

Vratimo se malo u Rijeku koja je bila zaslužna za vaš povratak u Hrvatsku, a vi ste se njoj odužili vrlo vrijednim golovima u domaćoj i gostujućoj utakmici protiv Stuttgarta pa ste tako uvelike pomogli da Rijeka 2013. godine igra grupnu fazu Europske lige. Da li je to bila i vaša najveća pobjeda i vaš najdraži rezultat?

To je bio jedan veliki projekt - skoro su ispali u drugu ligu, doveli nas desetak, nije dobro počelo i nitko nije mogao slutiti da će biti tako loše jer su dosta uložili. Kad se Kek pojavio sve je krenulo prema gore. Jako je bitan teren koji zna što želi, ne odustaje od principa i zna napraviti atmosferu. Ne znam koji je trener 5 godina bio na klupi nekog kluba u Hrvatskoj. Inače, meni je i u Sarajevu bio jedan dobar period života jer su me ljudi fenomenalno prihvatili i imao sam status kod navijača, uprave i ljudi u gradu. 

Kako bi ste opisali Zlatka Dalića kao trenera, s kojim ste ostvarili 2005/06. svoju najbolju sezonu? Da podsjetimo, Varteks je bio treći u prvenstvu, u finalu Kupa, bili ste najbolji strijelac momčadi s 14 pogodaka, a postigli ste i 4 pogotka u europskom Intertoto kupu.

Nema tu puno filozofije, njegov uspjeh govori o njemu. Meni je bilo jako dobro raditi s njime jer je komunikacija jako bitna. Kad napraviš atmosferu u ekipi sa svojim komunikacijom i svojim djelima. Ima zanimljive treninge i njegov uspjeh sve govori. 

Kada gledate na svoju karijeru, bi li nešto drugačije napravili?

Uvijek možeš bolje i u nogometu ima puno ljudi koji se kreću oko tebe, svašta pričaju i ne možeš nikada biti siguran hoće li tvoja odluka ili odluka tvog bližnjeg biti kvalitetna za tvoju karijeru. Ne mogu ja sada vratiti vrijeme, ali bi neke stvari drugačije posložio.

Koje stvari?

Pa evo primjerice nakon ozlijede u Njemačkoj gdje nisam bio kriv i gdje su me krivo liječili, vjerojatno bih ostao nakon 2 godine tamo pošto sam još imao ugovor, a ne bih otišao. Ipak, njemačka Bundesliga je odlična za razvoj igrača i mislim da sam se trebao tamo zadržati, ali ja sam išao raskidati ugovor i to mi je bila jedna greška koju sam napravio.

Misliš li da ti put u Kinu kada si potpisao dvogodišnji ugovor s tamošnjim prvoligašem Dalian Aerbinom, a na kraju završio na sudu nije bila greška?

Ja nisam mogao utjecati na situaciju koja se desila, a prije za taj grad i klub nisam čuo ni jednu lošu riječ. U ono vrijeme su taj klub svi hvalili, ali nisam mogao predvidjeti financijski krah u klubu i pravila su takva da ako 90 dana nemaš primanja, po zakonu možeš prekinuti ugovor. Ja tada nisam htio čekati jer sam bio u najboljim godinama i otišao sam dalje.

Možeš li izdvojiti nekog trenera ili neku osobu koja ti je bila nit vodilja ili je pak na neki način obilježila tvoju karijeru?

Bilo je puno trenera, ali kad izlaziš iz pomlatka u prvi sastav tu je bio Željko Orehovec koji je vjerovao u mene, prepoznao moj trud i rezultate i on me maksimalno isprofilirao i njemu sam maksimalno zahvalan. Recimo, kada sam bio bolestan i nisam trenirao 2 mjeseca, Zlatko Dalić i Ćiro dali su mi priliku, zabio sam prvi gol protiv Hajduka, pobijedili smo 2:0 i tu sam se počeo dizati. Od stranih bih pak izdvojio Hansa Mayera jer se kod njega učila njemačka disciplina i ponašanje na terenu i van njega. Kek u Rijeci je isto jako profesionalan teren i u pet godina je napravio jako dobar posao u Rijeci i imali smo jako dobar odnos.