Varaždinski stolnotenisači odlaze danas na pokop Dragutina Šurbeka, najvećeg hrvatskog osvajača medalja

Varaždinski stolnotenisači odlaze danas na pokop jednog od najvećih hrvatskih sportaša Dragutina Šurbeka. Pokop će biti u 15 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj, a komemoracija će se održati u 12 sati u prostorijama Sportskog saveza Grada Zagreba, Savska cesta 137.

- Dragutin Šurbek bio je uzor svim generacijama stolnotenisača, rekao je Ronald Ređep predsjednik i igrač varaždinskog STK Starr, aktualnog prvaka Hrvatske. – Zajedno smo trenirali u jesen njegove karijere i od tada ga i osobno znam. Njegovi principi rada i treniranja utkani su i u našu generaciju, dodao je Ređep.

Besmrtna zvijezda hrvatskog sporta

Dvostruki svjetski prvak, osvajač 36 medalja na svjetskim i europskim prvenstvima. Stolnotenisač koji se uzdigao svojim igračkim kvalitetama, rezultatima, pojavom i ličnošću u besmrtne zvijezde hrvatskog sporta. Šurba je obogatio i oplemenio stolnotenisku igru. Posjedovao je neutaženi apetit za vježbanjem i usavršavanjem, trenirao je svaki dan. Fanatično je radio na svom sportskom usavršavanju.

Dragutin Šurbek rođen je 8. kolovoza 1946. u Zagrebu, u radničkoj obitelji na Trnju. Stolni tenis počeo je igrati u osnovnoj školi, pa onda na Ribnjaku, da bi nastavio u klubu Poštar. Godine 1964. postao je reprezentativac i malo iza toga završio je u najjačem zagrebačkom klubu Zagrebu, koji je kasnije promijenio ime u GSTK Vjesnik Zagreb. I to je bilo najbolje i najbogatije Šurbekovo razdoblje.

Kao igrač bio je impulzivni napadač koji je pobjeđivao svoje suparnike prvenstveno snagom , ali i preciznošću. Njegovo najjače oružje bio je topspin forhend i potom završni smeč. U brzoj izmjeni udaraca uspijevala mu je beskrajna paleta spinova, od topspina do sajdspina. Šurbek je vrlo brzo shvatio i uvijek ponavljao - samo vrhunska fizička pripremljenost donosi i vrhunske rezultate. Uostalom, u svijetu su ga smatrali najbolje pripremljenim stolnotenisačem.

Francuska 1968. godine

Prvi pravi pothvat mladi Šurbek napravio je u Francuskoj. U Lyonu 1968. godine anonimni Dragutin Šurbek 'isplivao' je s pobjedničkim peharom i vratio se u Zagreb s naslovom pojedinačnog europskog prvaka. Poslije su zaredale pobjede na brojnim međunarodnim turnirima na svim kontinentima. Trijumfirao je 112 puta, 42 puta je bio pobjednik u pojedinačnoj konkurenciji, 32 puta u muškim parovima, četiri puta u mješovitim parovima i 34 puta u momčadskim natjecanjima. Svakako najveći hrvatski osvajač medalja. U pozamašnoj kolekciji ima 36 odličja, od čega 14 medalja sa svjetskih prvenstava (dvije zlatne, dvije srebrne i deset brončanih) i 22 s europskih prvenstava (pet zlatnih, pet srebrnih i 12 brončanih).

Osvojio je 30 jugoslavenskih titula, u pojedinačnoj konkurenciji  bio je prvak 1965, 1972, 1975. i 1976. Na tu brojku treba pridodati i 34 naslova hrvatskog prvaka, kao i pet vrijednih pobjeda pri kraju sportske karijere u neovisnoj Hrvatskoj. Neslužbeno je svjetski rekorder u broju nastupa za reprezentaciju, za Jugoslaviju je odigrao 503 susreta, a tome treba pribrojiti i 15-tak nastupa za neovisnu Hrvatsku.

Nesvakidašnji rekordi

Kao nezamjenjivi član Vjesnika pridonio je osvajanju Kupa europskih prvaka 1973, 1974. i 1976. godine te Kupa velesajamskih gradova 1970. i 1972. Takav uspjeh ponovio je i sa Saarbrückenom 1982. Branio je boje reprezentacije Europe u susretu s Japanom 1969. i bio najstariji sudionik Olimpijskih igara u Braceloni 1992. gdje je igrao u paru sa Zoranom Primorcem. Šurbek se okušao i na veteranskim turnirima gdje je osvojio SP u pojedinačnoj konkurenciji  1988. u Zagrebu. U parovima je postao svjetski prvak u Luzernu 2002., a isto mu je pošlo za rukom i na Europskom prvenstvu 1997.

Treba spomenuti i nesvakidašnji rekord koji drži zagrebački stolni tenis zapravo Vjesnikova slavna momčad Šurbek, Čordaš i Stipančić s trenerom Vukušićem. Od lipnja 1971. do svibnja 1975. nisu izgubili niti jednu službenu utakmicu, međunarodnu a niti na domaćim prvenstvima zabilježivši nevjerojatne 122 uzastopne pobjede. Presedan u svjetskom sportu.

Krajem 1977. Šurbek je sporazumno napustio Vjesnik i otišao u SR Njemačku gdje je niz godina nastupao u Bundesligi, iako je živio i trenirao u Zagrebu. Tigar iz Zagreba, kako mu je bio nadimak, igrao je za Calw, Saarbrücken, Esslingen, Frankfurt, Hamburger, Tus Glinde, a u Hrvatskoj za Vodovod, Industrogradnju, Signotehnu, Maschinocommerce, Zagreb...