Razgovarali smo s varaždinskim stručnjacima neurologije i neurokirurgije kako prevenirati moždani udar

Povodom Tjedna mozga, koji se u Hrvatskoj obilježava od 12. do 18. ožujka, a s ciljem preventivnog djelovanja i pravovremenog liječenja rizičnih faktora koji bi mogli dovesti do nastanka moždanog udara razgovarali smo sa stručnjacima s područja neurologije i neurokirurgije Opće bolnice Varaždin – liječnicima Dubravkom Dobec Gorenak i Nenadom Kudelićem.

Dob, mnoge bolesti, stanja, okolnosti, životne navike i ponašanja povezani su s povećanom učestalošću nastanka moždanog udara, pa se nazivaju čimbenicima rizika za nastanak moždanog udara.

Dubravka Dobec Gorenak: Znamo da moždani udar raste sa životnom dobi i da se iznad 55 godina starosti vjerojatnost za nastanak moždanog udara svakih deset godina udvostručuje. Iako je to bolest starije životne dobi koja nešto više zahvaća mušku populaciju, moram naglasiti kako se danas smatra da deset posto svih moždanih udara dožive ljudi mlađi od 50 godina. Izuzmemo li dob, spol i određenu genetsku determiniranost na što ne možemo utjecati, važni rizični faktori za nastanak moždanog udara su visoki krvni tlak, šećerna bolest, određene bolesti kardiovaskularnog sustava, pušenje, pretjerano konzumiranje alkohola, fizička neaktivnost, pretilost, nezdrava prehrana, stres… Stoga je važno za napomenuti kako sve ove bolesti danas možemo liječiti, na njihov tijek medikamentozno utjecati, te ono što ja najbitnije pravodobno ih početi kontrolirati. Važno je otići povremeno na kontrolu kod svog odabranog liječnika, izmjeriti krvni tlak, razinu šećera, ali i masnoća u krvi, napraviti elektrokardiogram (EKG). Ono što bih isto htjela napomenuti, a često nam ljudi zaborave reći prilikom pregleda, su određene nepravilnosti koje su im se javile u određeno vrijeme, kratko trajale i nestale. To je tzv. tranzitorna ishemijska ataka koja može imati sve simptome moždanog udara, ali bez vidljivih trajnih oštećenja, traje kratko i kad tegobe prođu pacijent na njih zaboravi. A onda se za mjesec do dva pacijenti jave s istim takvim smetnjama koje traju znatno dulje, odnosno kada je došlo do moždanog udara. Stoga, njezino prepoznavanje i liječenje mogu smanjiti rizik od nastanka pravoga moždanog udara.

Koji znakovi se nikako ne smiju zanemariti?

Dobec Gorenak: Potrebno je zaista voditi računa o svom zdravlju, ne pretjerivati, ali ne smije se niti zanemarivati vlastito zdravlje. Ako se uoče određeni znakovi, a došli ste i u određenu životnu dob, ti znakovi ne smiju se zanemariti već je potrebno potražiti liječničku pomoć. Nagla slabost ili utrnulost lica, ruke, noge, jedne strane tijela, prolazne smetnje govora, iznenadne neočekivane vrtoglavice, nagla i jaka glavobolja nepoznata uzroka – sve su to simptomi zbog kojih je potrebno javiti se svom liječniku.

Koji su simptomi koji bi mogli ukazivati da je došlo do moždanog udara?

Kudelić: Kad govorimo o mozgu i manifestacijama bolesti, mi zapravo govorimo o topografskoj organizaciji mozga – točno određeni dio mozga ima određenu funkciju. Ako imate oštećeni vrlo mali dio mozga, koji pokreće primjerice ruke ili noge, imat ćete ispad funkcije ruke ili noge. Ili ako imate moždani udar na području mozga koji je odgovoran za govor, možete imati vrlo mali inzult, a da se to manifestira velikim neurološkim deficitom, u smislu smetnji govora. Isto tako postoje područja mozga koja mi kolokvijalno zovemo nijemima, gdje može biti zahvaćen i veći dio samog moždanog parenhima, a da se to prema van ne manifestira toliko dramatično. Dakle sve ovisi prvenstveno o lokalizaciji, mjestu gdje je nastupio moždani udar te o njegovom intenzitetu.

Varaždinska Opća bolnica ima sve po pitanju dijagnostike, opreme, ali i stručnog kadra kada je riječ o dijagnostici i liječenju bolesnika s moždanim udarom.

Kudelić: Sa zadovoljstvom mogu reći da na Odjelu za neurologiju Opće bolnice Varaždin postoji sva dijagnostička oprema koja je potrebna za dijagnosticiranje i liječenje bolesnika koji dožive akutni moždani udar i on se u Općoj bolnici Varaždin liječi po svim svjetskim standardima. Ono, što me posebno veseli, i kao ravnatelja te ustanove, koji suportira takav oblik terapije, a koji je iznimno skup, je da se u našoj bolnici provodi tzv. tromboliza kojom se „otapaju“ sitni ugrušci i upravo s tom metodom sprječavaju se velika oštećenja koja bi nastala da takav oblik liječenja u ranoj fazi nije bio primijenjen. Neurokirurgija također spremno odgovara izazovima koji su stavljeni pred nju, posebice kada je riječ o hemoragijskom moždanom udaru kada se pacijent mora podvrgnuti operaciji kako bi se smanjili budući rizici, popravile određene abnormalnosti krvnih žila uzrokovane moždanim udarom. U takvim slučajevima mi pacijentu postavljamo cjevčicu, odnosno kateter u moždanu komoru, putem kojeg se drenira krv i na taj način smanjuje tlak unutar glave. Vrlo rijetko, ali ponekad, radi se i operacijski zahvat uklanjanja samog ugruška. Veseli nas što smo i prije 3 mjeseca nabavili novi 128-slojni CT uređaj koji je neophodan za normalno funkcioniranje bolnice, pa tako i za odjel neurologije i neurokirurgije, a cijelu priču upotpunit će uređaj za magnetsku rezonanciju.

Osim liječnika, veliku ulogu u liječenju moždanog udara imaju i članovi obitelji?

Dobec Gorenak: Moždani udar veliki je šok kako za samog pacijenta, tako i za članove obitelji. Situacija u kojoj se pacijent našao je vrlo zahtjevna, često puta oni gube snagu, volju, postanu depresivni. Sve su to smetnje koje nosi bolest i koje su reakcije na samu bolest. Često puta znam reći kada netko doživi moždani udar i iznenada bude smješten u bolnicu, onda se skupi masa ljudi, od prijatelja, rodbine, susjeda, i onih koji protokolarno dođu posjetiti nekoga tko se razbolio. U tim trenucima našem pacijent ne treba toliki broj posjetitelja, već samo najuži članovi obitelji. Međutim, kada krene rehabilitacija, tada je našem pacijentu potrebna pomoć. Kada ga je potrebno možda s kolicima izvesti u šetnju, zamijeniti člana obitelji u brizi oko pacijenta da se i on odmori, tada je uloga šire obitelji, rodbine, susjeda od velike važnosti, tada je potrebno pokazati svoju dobru volju i pokazati kako na takvog bolesnika nisu zaboravili, nego ga uz svoju pomoć vraćaju u život. U svakom slučaju, vrijeme rehabilitacije je jako teško, iscrpljujuće, intenzivno i kompleksno, ali na tom putu se ne smije odustati, jer iako rehabilitacija ide sporo, ona ipak donosi određene rezultate.

Što učiniti kako bi s smanjio rizik od obolijevanja od moždanog udara?

Kudelić: Možemo preventivno djelovati na pojavu visokog krvnog tlaka, šećerne bolesti pretilosti i sve one druge rizične faktore koji su povezani s nastankom moždanog udara. Znam da je teško biti idealan u svemu, ali ako samo razmišljamo o promjeni životnih navika, puno smo toga napravili po pitanju prevencije. Okrenuti se zdravijem načinu života, pravilnoj prehrani, fizičkoj aktivnosti, smanjiti konzumiranje alkohola, pušenja, redovito se kontrolirati – svi mi možemo minimalizirati rizik za pojavu moždanog udara.