Voćke vole orezivanje, ali valja se držati i osnovnih pravila

Mr. agronomije Ivan Žižek iz čakovečkog rasadnika "Žižek" ističe: "S rezidbom oblikujemo ili održavamo već postojeći uzgojni oblik i tako reguliramo optimalni odnos između rasta i rodnosti radi zadržavanja stalne i unosne rodnosti voćke."

I. Žižek naglašava i kako većini voćaka godi orezivanje, ali i upozorava da, što se kasnije voćka orezuje, za nju je to veći šok. Kod rezidbe valja voditi računa da se uklone suhe i oštećene grane te grane koje se križaju. Korak dalje je odstranjivanje vodopija (nerodnih izboja) i rezidbom izoliranje vrhova skeletnih grana. Krošnja nakon rezidbe mora biti prozračna kako bi svjetlost mogla ući u dubinu krošnje tijekom vegetacije. Za voćare početnike dobro je potražiti savjet u literaturi, na internetu ili od stručnjaka u rasadnicima.

Kod postupka rezidbe koriste se škare, noževi, pile. Alat mora biti čist i dezinficiran. Škare se koriste s dvostrukom oštricom ili jednom oštricom i fiksnim krakom. Postoje škare s dugačkim ručkama. Ako želimo proširiti krošnju, režemo iznad pupa okrenutog prema van. Rez ne smije biti preblizu ni predaleko od pupa.

Rezovi moraju biti kosi, i to prema suprotnoj strani na kojoj se nalazi pup. Pila se koristi za uklanjanje debljih grana. Rubovi na presjeku reza poravnaju se s nožem za cijepljenje, a rane premažu s voćarskom pastom ili voskom.

Kod piljenja deblje grane valja spriječiti raskrečivanje. Dakle, nakon započetog reza, valja s gornje strane prijeći na suprotnu stranu (onu ispod) i napraviti novi rez. Rez se radi od dolje prema gore nekoliko centimetara. Nakon toga treba ponovno prijeći na rez na gornjoj strani sve do potpunog odvajanja grane.

Jabučaste voćne vrste (jabuke, kruške, dunje) pretežno rode na jednogodišnjim ili ljetorastima izbojima, maksimalne duljine 40-50 cm, gdje se na vrhu nalazi jedan cvjetni ili mješoviti pup, a uzduž izboja su drvni pupovi. Neke sorte, primjerice, granny smith, viljamovka, rode pretežno na ljetorastima.

Zelena rezidba redovito se primjenjuje kod bresaka, zatim u mladim nasadima kao i u nasadima u rodu. Zelenu rezidbu kod bresaka napravimo uglavnom nakon berbe, a kod jabuke i kruške u srpnju. Rez na rodnost ima cilj da pravodobno obnovimo rodno drvo, čime možemo razdoblje pune rodnosti znatno produljiti.

Ako ljetorasta ima previše, oni se prorjeđuju, uklanjajući ih pri osnovi. Plodnjak je razgranjenje koje se razvije iz grane koja nosi cvjetove. Zbog gomilanja zaliha hraniva odebljan je, a drvni pupovi koje ima pri osnovi razvijaju se u štrklje i ljetoraste. Rezultat toga je stvaranje rodne grane.

Mješovita grančica je kod koštunjača još dulja nego kod jabučastih voćaka. Ima veći broj cvjetnih pupova u odnosu na drvne.

U vrijeme rezidbe preporučuje se ostaviti srednje jake mješovite grančice.Rodne grančice koštunjača nazivaju se ljetorasti, mješovite grančice i štrljci (bolje poznati kao svibanjske kitice). Ljetorast je grančica duljine 30-40 cm, koja nosi cvjetove uzduž čitave svoje osi. Na njima se razvijaju plodovi srednje do male krupnoće. Kitičasti štrljak ili svibanjska kitica predstavlja kiticu od 6-7 cvjetnih pupova koji okružuju jedan jedini drvni pup koji je smješten na vrhu. Te kitice mogu donositi plodove do 40 godina. Najviše ih susrećemo kod trešnje i šljive.

Najčešća greška u rezidbi je uklanjanje izbojaka koji se svojim položajem i izgledom ne uklapaju u predodžbu o izgledu krošnje voćke. Valja znati i kako prejaka rezidba znatno smanjuje lisnu površinu. Preporučljivo je da rezidbu obavi stručna osoba koja će voćare amatere podučiti kako pravilno orezati voćku.

Štrljak je kratak izbojak duljine od nekoliko centimetara, kod kojega uglavnom treće godine vršni pup diferencira u cvjetni (mješoviti pup). Stapka je rodan oblik kod mnogih sorata kruške (abba fetel, conference). Razvija se na starim štrljcima i predstavlja reduciranu rast. Da se ne bi dobila pretjerana rodnost, kod rezidbe ih prorjeđujemo. Mješovita grančica ima različitu duljinu pa može doseći i prijeći 1 m duljine. Bočni pupovi na njoj mogu biti drvni ili mješoviti.