Dejan Lovren: Jako volim Varaždin!

Bivši bubnjar varaždinskog benda Voodoo Lizards i kalifornijskog benda Call The Cops i veliki obožavatelj portala eVaraždin, Saša Maček nedavno je otputovao u Lyon kako bi razmislio „s kim će sad svirat kad neće s Call The Cops“ i posjetio svog velikog prijatelja Dejana Lovrena. Dogovorio nam je i kratki intervju s mladim hrvatskim stoperom koji polako „pušta korijenje“ u 10. reprezentaciji svijeta.

S Dejanom Lovrenom razgovarali smo putem najveće društvene mreže. Naravno, uz posredstvo njegovog velikog prijatelja Saše Mačeka koji je razgovor navodio na temu svog omiljenog grada Varaždina.

Nakon odličnih partija koje si pružao u Dinamu ali i u mladoj i seniorskoj hrvatskoj reprezentaciji, već u mladoj dobi ostvario ti se veliki transfer. Pridružio si se velikanu europskog nogometa Lyonu. Kako si se snašao tamo?

Bilo je jako teško na početku. Došao sam u novu sredinu u kojoj nitko ne priča engleski, a uz to ovdje se igra puno drugačiji nogomet u odnosu na HNL. Trebalo mi je nekoliko mjeseci dok se ne priviknem na novu sredinu ali sad se ovdje osjećam kao kod kuće. Lyon je grad kao i svaki drugi grad, ali moram reći da je hrana ovdje fenomenalna. Nigdje se ne jede bolje!

Kako su te primili suigrači? S kim se najviše družiš?

Suigrači su odlični, oni su moja ekipa s kojima se viđam svaki dan i surađujem s njima i zato sam si sa svima dobar. Svi smo stvarno prijatelji i tu nema problema. Malo više vremena provodim samo s Miralemom Pjanićem jer pričamo isti jezik pa nam je lakše komunicirati.

Nedavno ti se pružila prilika i da „istrčiš“ u jednom od hramova svjetskog nogometa, na stadion Santiago Bernabeu, i s ekipom se suprotstaviš moćnom kraljevskom klubu iz Madrida. Kakav je bio osjećaj?

Iskreno, svaki put me malo trese trema pred veliku utakmicu. Ali čim je sudac dao znak za početak na sve sam zaboravio i koncentrirao se na igru. Nema ništa ljepše nego kad izađeš na teren igrati protiv Real Madrida. Jako lijep doživljaj koji se ne pruža svakome.

Često posjećuješ Lyon, Madrid i svoj rodni Zagreb, ali sve te češće viđamo i u Varaždinu. Kako to?

Na Varaždin me „navukao“ Saša Maček kojeg sam upoznao prije nekih 7 godina u kampu u Tuhelju gdje sam bio sa U-16 reprezentacijom Hrvatske i od tada se stalno družimo. Dosta smo slični, uvijek dobro raspoloženi i spremni na šalu. Preko njega sam upoznao i Varaždinca Lovru Krčara i njih smatram stvarno velikim prijateljima i zbog njih dolazim u Varaždin. Drago mi je da su me upoznali s Varaždinom jer je grad stvarno lijep, kulturan i čist. Jako mi se sviđa Varaždin i čak razmišljam da jednog dana dođem živjeti tamo!

Uskoro slijedi i finale Hrvatskog nogometnog kupa u kojem će se susresti tvoj Dinamo i naši Varaždinci. Kome bi ti dao prednost?

Po meni, favorit je Dinamo i to ne samo zato jer sam igrao tamo nego zato što su kvalitetna ekipa sa vrlo dobrim igračima. Ali iskreno, Dinamu neće biti lako. Gledao sam Varaždin protiv Hajduka i jako su mi se svidjeli. Dečki znaju igrat i nikoga se ne boje i zasluženo su dobili Hajduka. A iz osobnog iskustva znam da je uvijek bilo teško igrati protiv Varteksa. Znači, ništa nije sigurno. Stvarno ne znam tko će biti pobjednik.