Prije 18 godina svijet napustio glazbenik Kurt Cobain

„Bolje je izgorjeti nego izblijedjeti“ napisao je jedan od najvećih američkih i svjetskih glazbenika svih vremena u svom oproštajnom pismu. Na današnji dan prije 18 godina, karizmatični vođa jednog od najvećih rock bendova svih vremena Kurt Cobain odlučio je završiti svoj život u dobi od 27 godina, a takozvana Generacija X izgubila je svog predvodnika i vođu.

Kurt Cobain rođen je u Aberdeenu u američkoj saveznoj državi Washington 20. veljače 1967. godine. U svom rodnom gradu 1985. godine s prijateljem Chrisom Novoselichem osnovao je bend koji će promijeniti svijet – Nirvanu.

Cobainu i Novoselichu malo kasnije pridružio se današnji frontmen Foo Fightersa Dave Grohl, a njihov  bend uskoro je postao globalni, i to ne samo glazbeni fenomen. Nirvana se početkom 90-ih godina prošlog stoljeća slušala u svakom kutku kugle zemaljske, a Cobainove izjave analizirale su se kao da ih je izrekao predsjednik Sjedinjenih američkih država.

Nirvana je postala dio takozvane Seattle rock scene, čiji dio su bili i Pearl Jam i Alice In Chains, 1989. godine kad je bend potpisao za tada najveću nezavisnu izdavačku kuću Sub Pop i izdao album „Bleach“. No, prijelomnica u karijerama mladih glazbenika dogodila se potpisivanjem za DGC Records i izdavanjem albuma „Nevermind“.

Naslovna pjesma s tog albuma „Smells like teen spirit“ postala je i ostala himna Generacije X, ljutih tinejdžera i izgubljenih mladih ljudi u ranim 20-im godinama. Kurt Cobain prešutno je imenovan glasnogovornikom i vođom generacije i preko noći postao je jedan od najvažnijih i najutjecajnijih ljudi, ne samo u Sjedinjenim američkim državama nego i diljem svijeta.

 Cobainu se takva pažnja ipak nije sviđala. Dapače, smatrao je cijelu situaciju oko sebe vrlo neugodnom i frustrirajućom i vjerovao je da se njegova poruka i umjetnička vizija krivo tumače u javnosti, a najviše ga je frustriralo uplitanje medija u njegov privatni život.

1992. godine Kurt Cobain oženio se sa kolegicom glazbenicom Courtney Love, a američki mediji koji su secirali Cobainov život na atome to nisu dobro primili. Mediji su naime smatrali da Love koristi Cobaina da postane slavna.

Par je uskoro dobio dijete, Frances Bean, a medijska hajka na njih je povećana.  U članku u magazinu Vanity Fair Love je naime priznala da je konzumirala heroin za vrijeme trudnoće za koju ona još tada nije znala, a ta izjava je započela kontroverze s kojima se Cobain jako teško nosio.

Policija im je u jednom trenutku oduzela dijete pod optužbom kako je konzumiranje droge od njih napravilo neodgovorne roditelje. Kasnije im je dijete vraćeno no boležljivi Cobain sve je više tonuo u depresiju koju je „liječio“ alkoholom i heroinom.

Posljednje dvije godine svog života Cobain se borio sa ovisnošću o heroinu, bolestima i slikom o sebi u medijima. Kronični bronhitis dijagnosticiran mu je dok je još bio dijete, a cijeli se život borio i sa neidentificiranom boli u trbuhu. Ta bol u trbuhu ga je i psihički potresala no ni jedan liječnik nije uspio utvrditi o čemu se zapravo radi.

1994. godine turneja Nirvane u Europi prekinuta je u Njemačkoj nakon što je Cobainu dijagnosticiran bronhitis i laringitis. Otputovao je u Rim na liječenje gdje se predozirao šampanjcem i lijekovima.

Vratio se u SAD i krenuo na rehabilitacijski program. No, nakon samo jednog dana provedenog u centru za rehabilitaciju pobjegao je s liječenja i nestao.

8. travnja 1994. godine tijelo Kurta Cobaina pronađeno je u njegovu domu. Našao ga je električar koji je došao instalirati sigurnosni sustav. Osim manje količine krvi koja je curila iz Cobainova uha, na njegovu tijelu nije bilo nikakvih znakova fizičkog nasilja.

Velika količina heroina, koja je bila dovoljna za više overdosea bila je pronađena u krvi zajedno sa velikom količinom lijekova. Cobainovo tijelo ležalo je u kući danima, a prema stanju tijela ustanovljeno je da je Kurt Cobain umro 5. travnja 1994.. Pronađeno je i oproštajno pismo koje je Cobain napisao netom prije smrti:

 Za Boddaha

Govoreći jezikom iskusne budale koja bi očito radije bila uškopljena, djetinjasta jadikovka. Ova poruka bi trebala biti poprilično jednostavna za razumjeti. Sva upozorenja punk rock-a 101, školovanja godinama, od mojeg upoznavanja s, mogli bi reći, etikama uključenim u nezavisnost i prihvaćanje vaše zajednice su se pokazala veoma istinitima.

Nisam osjećao uzbuđenje slušajući i praveći glazbu zajedno s čitanjem i pisanjem već previše godina. Osjećam neopisivu krivnju zbog toliko toga. Na primjer kad smo u backstageu i svjetla se ugase i manično urlanje publike započne, to ne utječe na mene na isti način na koji jest na Freddija Mercuryja, koji je očito volio, uživao u ljubavi i obožavanju publike što je nešto čemu se potpuno divim i na čemu mu zavidim.

Činjenica je da vas ne mogu zavarati, bilo koga od vas. Jednostavno nije pravedno prema vama ili meni. Najgori zločin kojeg mogu smisliti bio bi driblati ljude sa zavaravanjem i pretvaranjem da se 100% zabavljam. Ponekad se osjećam kao da bi trebao imati vrijeme za udarac prije nego što išetam na pozornicu. Pokušao sam sve u mojoj moći da poštujem to (jesam, Bože, vjeruj mi da jesam, ali to nije dovoljno).

Ja poštujem činjenicu da smo ja i mi utjecali i zabavili mnogo ljudi. Mora biti da sam ja jedan od onih narcisoida koji poštuju stvari tek kada ih izgube. Ja sam previše osjećajan. Morao bi biti blago mutav da bih povratio entuzijazam koji sam nekada imao kao dijete.

 U naše zadnje 3 turneje, dobio sam mnogo poštovanja od svih ljudi koje znam osobno, i kao fanova naše glazbe, ali još uvijek ne mogu preći preko frustracija, krivice i empatije koju imam za sve. Ima dobroga u svakome od nas i mislim da jednostavno volim ljude previše, toliko da se osjećam previše jebeno tužno. Tužnu, malu, nezahvalnu, Ribu, Isusovog čovjeka. Zašto jednostavno ne uživaš u tome? Ne znam!

Imam božicu od žene koja znoji ambiciju i empatiju i kćer koja me previše podsjeća na ono što sam bio, pun ljubavi i sreće, ljubeći svaku osobu koju upozna jer su svi dobri i nitko joj neće učiniti nažao. I to me straši do crte gdje mogu jedva funkcionirati. Ne mogu podnijeti misao kako Frances postaje očajan, samo-destruktivan, death rocker kakav sam ja postao.

Shvaćam to dobro, veoma dobro, i zahvalan sam, ali od moje sedme godine, postao sam pun mržnje prema svim ljudima općenito. Samo zato što izgleda tako lako za ljude da se slažu i da imaju empatije. Empatija! Samo zato što volim i žao mi je ljudi previše, pretpostavljam.

Hvala vam svima iz dubine mog gorućeg, mučnog trbuha za vaša pisma i brigu za vrijeme posljednjih godina. Ja sam previše čudna, zlovoljna beba! Nemam više strasti, i zato zapamtite, bolje je izgorjeti nego izblijedjeti!

Mir, ljubav, empatija. Kurt Cobain

Frances i Courtney, bit ću na vašem oltaru.

Molim te nastavi Courtney, za Frances.

Za njezin život, koji će biti toliko sretniji bez mene.

VOLIM VAS, VOLIM VAS!