R.E.M. su rekli sve što su trebali reći

Najveća vijest u glazbenom svijetu ovoga tjedna, a vjerojatno i najjači 'breaking news' nakon smrti Amy Winehouse raspad je R.E.M.-a nakon 30 i kusur godina karijere, piše tportal.

Iako u današnje vrijeme, kada više na planetu gotovo da i nema benda koji nije doživio okupljanje (rijetki koji se još opiru su Abba i The Smiths, odnosno Morrissey), a jedina potencijalna prepreka tome može biti biologija ili njezin konačni, terminalni ishod (kao u slučaju Beatlesa), to zapravo i ne bi trebala biti tolika vijest.

No R.E.M. su ipak nešto ozbiljnija ekipa i u njihovu dosljednost treba vjerovati, uostalom u svojoj šturoj oproštajnoj izjavi za javnost i ne spominju budućnost, barem ne glazbenu, već samo 30 zajedničkih godina i zahvalnost na njima; 15. studenog stiže oproštajna retrospektiva, Part Lies, Part Heart, Part Truth, Part Garbage 1982-2011, prva koja ujedinjuje stvari iz rane faze IRS s njihov 'komercijalnim' godinama u Warner Brosu, kao i nove snimke nastale na sessionima održanim nakon proljetošnjeg Collapse Into Now, i to bi onda bilo to.

Dakle, treba zaista vjerovati da je ovo kraj R.E.M.-a i ne treba previše lamentirati o razlozima razlaza, bio to slab odjek aktualnog albuma, različiti glazbeni interesi unutar banda, zategnuti međusobni odnosi ili naprosto zamor od zajedničkog rada. No jedno je sigurno – R.E.M. su već odavno rekli sve što su trebali reći i ta im činjenica visi nad glavama još od početka milenija i njihova posljednjeg zaista dobrog albuma, slatkastog, surferskog Reveal. A ni trenutačna globalna iznimno nepovoljna klima za gitarski rock sigurno nije pomogla.

Njihova povijest je vrlo dobro dokumentirana i o njoj se manje-više sve zna – od alternativnih jangle-rock 80-ih do iznenađujućih stadionskih 90-ih i kasnijih zrelih godina rock doajena. Ako možda i nisu uspjeli postati najveći band na svijetu, a jedno su vrijeme, početkom 90-ih toj tituli bili sasvim blizu (Out Of Time iz 1991. otišao je do danas u preko 16 milijuna primjeraka, a ni nasljednik, njihov najpoznatiji album, Automatic For The People iz 1992. nije prošao ništa slabije – oko 14 milijuna), bili su daleko najveći alternativni band na svijetu sve do pojave Radioheada i njihove eksplozije s Ok Computerom 1997.

Činjenica da su svoju slavu koristili u svrhu političkog aktivizma također je veliki plus, a tokom godina fokusirali su se naekološke, feminističke i teme ljudskih prava, a jedna od najpoznatijih njihovih kampanja bila je ona za registraciju neupisanih birača uoči američkih predsjedničkih izbora 2000. godine, kao i podrška demokratskom predsjedničkom kandidatu Johnu Kerryju 2004. U svakom slučaju, njihov je uspjeh, mjeren bilo umjetničkim dosezima bilo pukim brojkama ogroman.

više na: tportal.hr