Hotel u Varaždinskim Toplicama zapaljen vatrogasnom špricom

U ljeto 1943. godine Glavni štab Narodnooslobodilačke vojske planirao je proširenje partizanske aktivnosti u sjeverozapadnoj Hrvatskoj koja je smatrana „srcem“ Pavelićeve NDH. Pristupilo se osnivanju nove vojne postrojbe – Brigade Braće Radić čiji su pripadnici tijekom borbi u Varaždinskim Toplicama demonstrirali neobičan partizanski bacač plamena ...

Među prvim zadacima Brigade bila je likvidacija neprijateljskog uporišta Varaždinske Toplice. Taj se gradić nalazio na odličnom prometnom položaju, nadzirući svako kretanje dolinom rijeke Bednje i cestama koje su vodile od Kalnika prema Varaždinu. Toplice su bile odlično čuvane, a branilo ih je preko 250 vojnika.

Među njima je bilo više od stotinu njemačkih feldžandara (SS odred). Borba je bila teška i trajala je dva dana. Feldžandari su se čvrsto branili u poznatom hotelu „Josipova kupelj“. Bila je to čvrsta zgrada, najviša u mjestu i smještena na odličnom položaju u samom centru. U pomoć posadi u Toplicama krenuli su pripadnici ustaške vojnice iz Varaždina, ali su kod Tonimira zaustavljeni i odbačeni natrag.

Iako je postalo jasno da je sve izgubljeno, feldžandari su i nakon 40 sati borbe pružali otpor. Da bi okončali daljnju borbu, partizani dovlače vatrogasnu štrcaljku sa šmrkom, pune je s oko 200 litara benzina i potom su uspješno zapalili Josipovu kupelj. Partizanski suradnici blokirali su dotok vode pa se Nijemci više nisu mogli braniti i uslijedila je njihova predaja. Vijest o oslobođenju Varaždinskih Toplica velikom brzinom je prostrujala Varaždinom, Zagorjem, Podravinom, sve do Zagreba. Neki su odmah pomislili da je zauzimanje Varaždinskih Toplica samo uvod u napad na Varaždin i da je zbog toga najpametnije spakirati nužne stvari i što prije se prebaciti u Zagreb.

Najbučniji i najopasniji ustaški zlikovci urlali su i prijetili po varaždinskim i ludbreškim kavanama kako će i posljednji partizan uskoro biti uništen, a s njima i svi njihovi simpatizeri. „Neće više biti Varaždinskih Toplica!“, grmio je kroz ustašku vojarnu bojnik Orešković, „Ja im to garantiram.

Gdje god se budu pojavili, ja ću im kralježnicu slomiti i zatrti im sjeme!" Svi su naslućivali da se sprema napad na neko od većih uporišta. Vjerovalo se da će to biti Ludbreg, no bili su svjesni da su u tom času slabiji i kako se neće moći obraniti.

Izvor: Tjednik eVaraždin