Varaždinski kolodvor u monografiji zagrebačkog Tehničkog muzeja

Priča o ljudima, zgradama i vlakovima, među kojima je i varaždinski kolodvor završava se sutra, promocijom monografije „Željeznički kolodvori u Hrvatskoj“ u Tehničkom muzeju u Zagrebu...

Naime u utorak 24. veljače u 13 sati biti će predstavljena spomenuta monografija autorice Nede Staklarević i Tamare Štefanac.

Na simboličan način, Tehnički muzej će zatvoriti osebujno studijsko-tematsku izložbu „Željeznički kolodvori u Hrvatskoj“, svečanim predstavljanjem novog izdanja Tehničkoga muzeja – monografije Željeznički kolodvori u Hrvatskoj autorica Nede Staklarević (Tehnički muzej) i Tamare Štefanac (Hrvatski željeznički muzej).

Stručnu recenziju građe za monografiju potpisuje doc. dr. sc. Borna Abramović, voditelj Katedre za organizaciju željezničkog prometa Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Monografija je nastala kao rezultat sustavnog i iscrpnog istraživanja dvadeset najznačajnijih željezničkih kolodvora u Hrvatskoj u pet regionalnih područja. To su kolodvori Sjeverozapadne Hrvatske: Čakovec, Varaždin, Zagreb, Dugo Selo; Središnje Hrvatske: Bjelovar, Koprivnica, Križevci, Sisak; Istočne Hrvatske: Slavonski Brod, Vinkovci, Osijek; Zapadne Hrvatske: Karlovac, Pula, Rijeka te kolodvori Južne Hrvatske: Knin, Šibenik, Zadar, Split, Metković i Ploče.

Na više od 300 stranica sa 366 priloga (312 fotografija i 54 nacrta) predstavljeni su današnji funkcionalni kolodvori koji su kroz desetljeća od svoje izgradnje mijenjali svoj izgled, infrastrukturu, opremu i opseg rada.
Ovu vitalnu i na neki način svakidašnju, ali do sada ipak neistraženu temu, publikacija predstavlja širem i strukovno opredijeljenom čitateljstvu te svim zaljubljenicima u željeznicu.

Nastanku monografije prethodilo je dugotrajno i temeljito višegodišnje istraživanje provedeno dijelom na terenu, a dijelom u kulturno-povijesnim ustanovama diljem Hrvatske. Kao polazna i osnovna baza podataka poslužila je bogata arhiva Hrvatskoga željezničkog muzeja. Prve kolodvorske zgrade nastale su sredinom 19. stoljeća i vezane su uglavnom za otvaranja prvih željezničkih pruga na teritoriju Hrvatske. Uz pruge i zgrade gradili su se neophodni infrastrukturni objekti.

Prošli su ratovi, sustavi i ljudi, no zgrade su ostale kao nijemi svjedoci jednog vremena, prilagođene današnjim potrebama stanovnika sela i gradova.