Skelari kormilare brodom bez jarbola: Prek Mure do 'Napolitanki' i 'Kiš' Balatona

Kad zapuše murš?ak, bez dobre obleke je tam grdo. Ali ve neje još tak hudo. A kam ste se uputili?, morti do broda, morete iti Stanko je sigurno doli, pospominjali smo se s bakom još o koje?emu, pa spustili do rijeke...

U ovo doba godine vodostaj je iznimno nizak i vidi se šljun?ano dno. Da je ?ovjek pregazi od milja… Murski vuk Stanko Kolari? tvrdi da nije baš tako.

- Mura je brza i kad je tak niska kak’ ve. I da zgledi plaha, treba biti jako oprezan – kaže Kolari? koji je odrastao na njezinim obalama, uživao, a sad ga za rijeku vežu obveze. Iako je šoštarija obiteljska tradicija, umjesto da popravlja cipele, posebice otkad je u obiteljskoj mirovini, veselije mu je prevoziti ljude s jedne na drugu obalu.

Stanko Kolari? najmla?i je po stažu me?imurski skelar. Taj posao obavlja tek drugu sezonu. On je skelar na skeli, ili kako bi to rekli doma?i ljudi - brodar na brodu.

Skela u Murskom Središ?u udaljena je od grada, u smjeru Svetoga Martina samo dva-tri kilometra. S glavne prometnice uski šljun?ani zavojiti puteljak ravno vas vodi do skele. Sagra?ena je prije sedam godina i jedna je od zanimljivijih turisti?kih atrakcija Grada na desnoj obali rijeke. Uz skelarsku brvnaru iliti bajtu „Fusek“ ure?eno je dje?je igralište, postavljene klupice, stolovi.

Stanko Kolari?

Tu je zdenec, roštilj. Ljeti je gužva – mnogo kupa?a, šeta?a. Uživaju ljudi na obali uz pivicu, dobar zalogaj. Iako se tu i tamo u zimsko vrijeme ovamo rado naluknu doma?i ljudi, malo ?e se tko, osim ribi?a i lovaca, uputiti skelom na drugu obalu.

Skela je doživljaj. Dva kompa sa po tri komore ?ine ju nepotopivom. Na njezinoj palubi vijori se državna zastava, u kutu veliko sidro. Skelareva ku?ica izgleda poput zapovjednoga mosta. Pa zapravo i jest: skelar je zapovjednik i jedini odgovoran za sigurnost plovidbe.

U njoj je nešto nužne opreme – lopata, metle, kišna kabanica, pojas za spašavanje. Na plovidbi od lijeve do desne obale prate je dvije privezane šajke. Može prevesti 120 ljudi, tu stanu dva automobila, jedan traktor.

Rijeka ?ini ljudske duše opuštenijima, radosnijima.

- Je, istina je, ?im ljudi dojdu sim, preporode se, vele da zaborave se brige, kak da voda se odnese sobom - pripovijeda Stanko.  

Ro?en je u Jurovcu prije pedesetak  godina i Mura mu je, kako stvari stoje, su?ena. Svaki dan obilazi brod.

- Moram dojti na obalu, malo pogledati, pospominati se z Murom. Ona stalno šap?e, pripovijeda, a to me ispunjava, odmara. Lijepo je kad je mirno, ali kad nahrupi voda, pa rijeka podivlja, ima i straha. Zastrašuju?i huk mo?ne rijeke lomi i nosi sve pred sobom. A i kad je tak mala voda, more sega donesti pa se mora pogledati – isti?e.

Za visoka vodostaja puno je opasnosti za brod.

- Moram svakako ovdje biti da pazim na skelu, da se ne zaustavi drve?e i otrgne sajlu. Onda moram malo micati brod da izbjegnem. Za niskoga vodostaja, za prilike kakve su u ovo doba, s jedne na drugu obale treba ?etiri do pet minuta, a kad Mura nabuja, jednostavno preletite rijeku u minuti - kaže.

Kad je kormilo u sigurnim rukama, nema bojazni da skela od nekoliko tona mirno ne pristane uz obalu. A odgovornost je velika, pogotovo ljeti. Prelazi tada rijeku i do stotinjak puta, tu zna biti mnogo djece. Kad Mura napusti svoje korito, pa zarobi vrbike, nestane i puta. Do skele se tada jedino dolazi ?amcem. Skelar Stanko i tada dolazi redovito, a ima i onih kaj o?eju pogledati Muru izbliza.

Sre?ko Srnec svoju Muru sanja i u dalekome svijetu. Ro?en je u Murskom Središ?u, živi i radi u Njema?koj. Svako slobodno vrijeme, i evo ga u domaji pa na Muru.

Elvira i Sre?ko Srnec

- Dolazim ovamo da uživam punim srcem i dušom, odmorim o?i od neonskog svjetla, gradske buke. Jednostavno, tu je prekrasan krajolik, lijepa priroda. A i prijatelj Stanko je uvijek tu. Lijepa su druženja. Biti tu je doživljaj – skela, rijeka. Nema lepšega! – ustvrdio je Srnec.

Malo spomenka pa na drugu obalu. A onda pred o?ima druga pri?a, drugi svijet - netaknuta priroda, božanski mir.

- Si su oduševljeni kad dojdu sim. Izgleda stvarno ?udesno. Tu kak drve?e izraste, tak i istrune. Nitko ništ’ ne iskoristi, ne odvozi. Ribi?i i lovci održavaju putove, šetnice. Ovdje ima visoke divlja?i, kormorana, bijelih i sivih ?aplji. Nije rijetkost da nai?ete na igru dabrova, a to pak je poseban doživljaj - pripovijeda nam Stanko.

Što dublje ulazite u porje?je Mure, to je šumski svijet tajanstveniji, zanimljiviji. Osam šljun?ara, poredanih jedna pored druge, nazvane su Napolitanke i jedno su od skrovitijih mjesta za ribolov.

Skelarska brvnara

Zaobilazimo porušena stabla, skra?ujemo put improviziranim prijelazima osiguranim sajlama i evo nam sugovornika: ?lanovi Sportskoga ribolovnog društva “Mura“ iz Murskog Središ?a u akciji su ?iš?enja i popravljanja mosta, uništenog za vrijeme visokoga vodostaja.

-Ima nas dosta, ali smo se raspršili po šumi, no važno da znamo de se bumo zišli - uvjeravaju nas.

Dobra vura lagana hoda i evo nas na Malome Balatonu. Kiš Balatonu, po ma?arski. Ivica Vugrinec provjerava ribi?ke dozvole. I Muru i skrivene rukavce, kako je to uobi?ajeno re?i, poznaje k’o svoj džep. Ribo?uvar je osam godina. Iako dužnost traži veliki napor i odgovornost - to je pograni?na zona, neugodnih iskustava nema.

- U po?etku je bilo malo teže, no poslije smo se jedni drugima prilagodili. Uvijek ima onih koji vole loviti u mutnom, a u ovoj divljini lako se skriti. Uz Napolitanke i Balaton, tu su jezera Stara vaga pa Stara Mura – veli Vugrinec.

Ivica Vugrinec

Suradnja je sa susjedima Slovencima izvrsna. U SRD-u „Mura“ iz Murskog Središ?a sto ?etrdeset ribolovaca je iz Slovenije. Laci i Bojan na Balaton dolaze godinama.

- Pa što da vam kažem, ima riba, ali ih je teško uloviti jer sad je poraslo vodeno bilje pa trebate biti strpljiv. Tu ima štuke, ima  krapa, amura, grge?a. Bez onih uobi?ajenih ribi?kih izra?una o veli?ini i težini ulovljene ribe, Laci nam iznosi realne brojke. Pa najve?u ribu koju sam tu primil je bila štuka od pel kila, a nedugo i grge?a od 2 kilograma. A ?ujte, sura?ujemo odli?no. Politika radi svoje, a tu izme?u nas, izme?u ljudi, nije bilo nikad problema i ja mislim da ne?e ni biti – kaže Vugrinec te dodaje kako pajdaš Bojan nije zadovoljan današnjim ulovom, ali, kaže, ima i za to lijeka jer onda pe?enjare.

Tu dolazi puno ribi?a, napominje, jer društvo je složno i skupa uživaju u prirodi.

Nekadašnja šljun?ara, Mali Balaton, prostire se na nekoliko hektara i  omiljena je ribi?ka oaza. A zimi je kraj posebno lijep. Bilo je godina kad je bio zale?en pa se lovilo na eskimski na?in.   
No, vratimo se pri?i na desnoj obali Mure do skelareve bajte «Fusek».

Mali Balaton bogat je ribom

Ljeti je na rijeci posebice živo – spuštaju se ljudi rijekom gumenjacima, šajkama. Uživa u ljepotama tajanstvenih obala, sprudova.  A ima tu kojekakovih doživljaja, ljudi se zatekli u raznim prilikama i neprilikama. Pa priroda je to, ljudi dragi…

U zimsko doba, pri skelarevoj ku?ici, zimski vozni red - dolaze zaljubljenici na partiju karata, kupicu razgovora. Kad vrbicima šiba svom silinom murš?ak, uz pucketanje vatre je najljepše. Vani se snježne pahulje stapaju s ledenom rijekom, a uz toplu pe? pretresaju važni doga?aji, doživljaji. Diši pe?eni komper, slanina. Špek, klobasi. Pa tko više i pita za zimu.

- Je, je, to?no, ali samo tak’ dugo dok ne treba doma iti - veli kapetan Stanko.

Pa kako onda u dalekom svijetu ne sanjariti o Muri, dragoj domaji…

Izvor: 30 dana