Pioniri turizma na Sjeveru - Stanko Crnko među prvih šest u modernoj Hrvatskoj

Na brijegu iznad Kelemena u jalžabetskom kraju, u posvemašnjoj tišini i miru prekrasnog krajobraza, iznad vinograda, nalazi se zdanje iz davnih, grofovskih vremena,  kojem je sadašnji vlasnik, nadaleko poznati vinogradar Stanko Crnko nadjenuo ime „Grofovska klet“. Jedno je to od dvije njegove okvojene vinogradarske „kurije“, na predjelima zvanim Pustike kamo svraćaju posjetitelji i turisti željni doživljaja iskonske prirode, dobre kapljice, gastronomskih užitaka i daška prohujalih vremena. Naime, „Grofovska klet “ nije dobila to ime zato što se u njoj svi osjećaju kao grofovi,  ona je doista bila grofovska što će vam rado dokumentirati njezin sadašnji vlasnik Crnko.

Grof zakartao gorice

Moj pradjed je bio vincilir grofa Bombellesa, koji je kartajući s grofom Feštetićem „zakartao“ ovaj vinogradarski posjed. Grof Feštetić je unovčio taj posjed prodajom, a kupio ga je moj pradjed, koji je kao grofovski vincilir imao pravo prvokupa. Ugovor o toj kupoprodaji iz 1929. godine stoji još i danas na zidu u „Grofovskoj kleti“ – kaže Crnko, koji je tu klet očuvao u izvornom stanju, nadogradivši je sa salom za smještaj stotinjak posjetitelja. On spada među pionire seoskog odnosno vinogradarskog turizma u Varaždinskoj županiji,  s kojim se zajedno sa suprugom počeo baviti početkom 90-ih godina prošlog stoljeća.

– Imali smo farmu sa 600 komada svinja i 20 krmača, kvalitetno vino iz svojih vinograda, a bili smo mladi i na putovanjima po europskom zemljama zaintrigirao nas je seoski turizam koji je tamo već tada bio itekako atraktivan, a kod nas gotovo nepoznat. Kad smo mi počinjali 1992. godine u Hrvatskoj je bilo samo šest obiteljskih gospodarstava registriranih za seoski turizam. Iz našeg kraja osim nas je to bila samo Slavica Cvetko. Počeli smo s dvije prostorije u kojima smo mogli ugostiti 30-ak ljudi, a već 1995. krenuli s izgradnjom velikog turističkog objekta na Pustikama, podizanjem novih vinograda, te otvorenjem za posjetitelje i nadogradnjom „Grofovske kleti“. Tada su posjetitelji masovno dolazili, sve zainteresirane nismo mogli ni primiti, narudžbe smo primali i po šest mjeseci ranije. Ljudi su imali više novaca, više su se družili  i zabavljali,  zajednički proslavljali, jednostavno ležernije se živjelo – prisjeća se Crnko tih vremena kada se od poljoprivrede još moglo dobro živjeti.

Crnkovi su naime, uvijek živjeli za poljoprivredu i od poljoprivrede. Osim velike farme svinja, koja je, kako kaže,  bila „farma hotel pet zvjezdica“, a danas je zbog propasti svinjogojstva zatvorena, naveliko su se bavili proizvodnjom šećerne repe za ormošku šećeranu te uslužnim kombajniranjem, od čega su samo u jednoj godini zaradili oko 100 tisuća ondašnjih njemačkih maraka koje su uložili u modernizaciju poljoprivrednih strojeva. No ta se vremena nisu ponovila, došla su neka druga, preteška za poljoprivredu, u kojima ni seoski turizam više ne cvate, a kako Crnko kaže, kriva je politika. 

Nedostaje sluha za kontinentalni turizam

Premalo je sluha za kontinentalni turizam, sve je podređeno Jadranu i nikad nije zaživjela koncepcija turističkog povezivanja zelene i plave Hrvatske. Imamo prekrasno more, ali imamo i prekrasne turističke destinacije na kontinentu u čemu prednjače ovi naši krajevi kojima se na žalost ne pridaje odgovarajuća pozornost. Austrija ili Švicarska nemaju more, a od svog kontinentalnog turizma imaju veće prihode nego Hrvatska od morskog – ističe Crnko. Kako tvrdi, kontinentalni, odnosno seoski turizam je u neravnopravnom i podređenom položaju jer bez obzira na neusporedivo manji broj gostiju mora ispunjavati sve uvjete hotelskog smještaja, a da bi ih se ostvarilo potrebno je pribaviti „brdo papirologije i novaca“. Istovremeno neusporedive su cijene kao i prihodi u kontinentalnom i morskom turizmu.

No, usprkos svemu obitelj Crnko nastavlja obiteljsku tradiciju. Kći Sanja vodi turistički objekat „Crnko“ koji može primiti 140 gostiju uz mogućnost noćenja 18 ljudi, a sin Ivica je šef „Grofovske kleti“ s dva apartmana i prihvatom stotinjak gostiju. Vinogradarsko imanje Crnković povezano je s jalžabetskom vinskom cestom, a njegovim „slatkim putom“ imali su priliku uživati i strani turisti koji su ovamo navraćali od dalekog Japana i Rusije, Amerike i Kanade do europskih zemalja.

– Svi su bili zadivljeni ovim našim krajobrazom sa sedam bregova načičkanim vikendicama, smatrajući da su ovdašnji ljudi vrlo bogati jer imamo toliko vikendica – kaže Stanko Crnko koji se pred svima ponosi ljepotom svog kraja, ali i svojim vinima. Među mnogobrojnim zlatnim medaljama i šampionskim titulama osvojenim za kvalitetu svojih vina posebno je ponosan na dvije londonske medalje osvojene u konkurenciji 20 tisuća uzoraka vina pristiglih iz država pet kontinenata na svjetskoj izložbi vina. 

Tako se za Stanka Crnka i jalžabetski kraj čulo i u svjetskim razmjerima, a on je ostao kakav je i bio – dušom i tijelom seljak u najpozitivnijem smislu, koji se sa svojom vremešnom susjedom i kumom Ankom Petek, u trenucima predaha od posla, rado prisjeti sadnje jednog od vinograda podno „Grofovske kleti“ u petak 5. 5. 2005. Sve pet. Za pet je i nagrada za životno djelo koje je dobio od općine Jalžabet. Zasluženo. 

Članak je preuzet iz našeg visokotiražnog besplatnog mjesečnika 30 dana, broj 22, 29. srpnja 2016. godine.