Filmska fantazija Hobit: Neočekivano putovanje u High Frame Rateu

Još nas samo tjedan dana dijeli od hrvatske pretpremijere filmske fantazije Hobit: Neočekivano putovanje.

Film Hobit, rađen prema kultnoj Tolkienovoj knjizi, prikazivat će se u Cinestaru u revolucionarnih 48 sličica u sekundi ili tzv. High Frame Rate, najvio je Blitz CineStar, a kvaliteta filmova će se u najvećoj mjeri očitovati kod brzih scena u filmu te kod pomicanja kamere u svrhu pratnje određenog objekta ili osobe.  

Cinestar Vam donosi i ekskluzivni intervju s redateljem, scenaristom i producentom, Peterom Jacksonom na temu HFR:

Zbog čega ste za trilogiju The Hobbit koristili High Frame Rate (HFR) format?

Živimo u doba rapidnog digitalnog napretka. Tehnologija se neprekidno razvija i može poboljšati i obogatiti doživljavanje filma. HFR snimanje filma omogućeno je tek prije godinu-dvije, a živimo u doba rasta kućnih kina. Filmove serijala The Hobbit počeo sam snimati u HFR-u jer sam želio da filmski gledatelji osjete koliko mogu utonuti u iskustvo gledanja filma u kinu.

Kako se razvijao FR i zbog čega mislite da je došao trenutak da se poveća njegova prisutnost u kinima?

Nijemi filmovi snimani su između 16 i 18 sličica u sekundi kamerama na "ručni pogon". 1927. godine, kada je stigao zvuk, branša se trebala dogovoriti o korištenju kamera s motorom i stalnom brzinom. 35-mm film je iznimno skup, stoga kamera mora biti što sporija moguća. Međutim, prve snimke zahtijevale su minimalnu brzinu da bi se postigla vjernost zvuka. Dogovorene su 24 sličice u sekundi i taj standard je opstao u branši dulje od 80 godina - i sva kina u cijelom svijetu instalirala su projektore koji su mogli projicirati samo 24 sličice u sekundi. To je bila komercijalna odluka - najjeftinija brzina da bi se osigurala osnovna kvaliteta - ali za posljedicu je imala treperenje, svjetlucanje i manjak oštrine.

Danas, u digitalno doba, nema nikakvog razloga da se nastavimo pridržavati 24 sličice u sekundi. 1927. godine nismo postigli savršenstvo. Znanost nam kaže da ljudsko oko prestaje zamjećivati oko 55 sličica u sekundi. Stoga nam 48 sličica u sekundi daje puno vjerniju iluziju stvarnog života. Smanjenje neoštrine svake sličice povećava oštrinu i omogućuje da film izgleda kao da je sniman na 65 mm ili IMAX-om. Jedna od najvećih prednosti je činjenica da vaše oko vidi dvostruki broj sličica svake sekunde, što filmu daje predivnu kvalitetu uranjanja. 3D doživljaj je daleko nježniji i uvelike manje umara oči. Večina onoga što nekim ljudima čini gledanje 3D-a nelagodnim jest činjenica da svako oko procesira mnoštvo treperenja, svjetlucanja i manjka oštrine. Sve to nestaje s HFR 3D.

Nakon što ste snimili film koristeći HFR tehnologiju, što mislite o tom iskustvu?

Mislim da je HFR sjajan. Kao filmaš, nastojim svoje filmove učiniti takvima da u njih možete uroniti. Želim gledatelje izvući iz sjedala i uvući ih u avanturu. Nadam se da to iskustvo mogu ponuditi gledateljima bez obzira koji format odaberu u kinu. Osobno, najradije gledam The Hobbit: An Unexpected Journey u HFR 3D-u, a uvjeravam vas da će vam svaki format donijeti nevjerojatno iskustvo uranjanja u film.

HFR 3D je "drugačiji" - neće vam nalikovati na filmove koje ste navikli gledati, baš kao što prvi CD-ovi nisu zvučali kao vinil ploče. Živimo u doba kad se kina nadmeću s IPad-ima i kućnim kinima. Mislim da je od kritičnog značaja da filmaši primijene postojeće tehnologije da bi doprinijeli spektakularnom doživljaju uranjanja kakvo kina trebaju omogućiti. Ovo je vrijeme u kojem je uzbudljivo ići u kina.