Danas je fašfasing, fašnik, fašnjak: Idete li u mačkare?

Danas je fašnik. Jedan je od najzanimljivih običaja koji se obilježava na čitavom području Hrvatske. To je vrijeme ophoda maskiranih pojedinaca ili čitavih grupa u razdoblju od mesopustne nedjelje do čiste srijede (Pepelnice), vremenu koje prethodi posnim i suzdržanim korizmenim danima.

Na varaždinskom su se području nekada maskirali isključivo muškarci, dok se danas u pokladne povorke uključuju i žene, s tim da i jedni i drugi najčešće tumače likove suprotnog spola.

- Za pokladna veselja, na ovim se prostorima najčešće susreće naziv fašfasing, fašnik, fašnjak, a za maskiranu grupu mačkare. Među motivima maskiranih likova razabiru se kombinacije "snehe" "dede" i trećega koji redovito tumači životinjski lik, kao i razne varijante svatovskih povorki koje se selom kreću pješke ili se voze u okićenim kolima – objasnila je Ljerka Albus iz muzejska savjetnica Etnografskog odječa Gradskog muzeja Varaždin.

Poneki likovi ovih grupa osim maske imaju lica obojena crvenom bojom. U nekim se selima javlja i lik Pepeljuga obučenih u crno, od kojih svaka nosi korpu s pepelom.

- Od animalnih likova javlja se stilizirani životinjski lik tzv.gomila, drvena maska na štapu s pokretnom donjom čeljusti, presvučena krznom, čije tijelo čine dva muškarca prekrita plahtom. Ova maska najčešće predstavlja lik deve, koze ždrijebeta ili konja, a gotovo je redovito u pratnji cigana i ciganke – dodala je Albus.

Među pokladnim povorkama neizostavne su i manje grupe maskirane djece koja najčešće nastupaju samostalno.Osnovne tipove likova koji čine pokladnu povorku poput djeda, babe, gomile i svatova, nalazimo na gotovo čitavom prostoru Hrvatske, Slovenije pa i kod drugih slavenskih naroda s razlikama u njihovim nazivima, što upućuje na njihovu staru tradiciju i zajedničko porijeklo.

Od magijskih čina kojima se maskirane grupe služe, je da uz dobre želje za sreću, zdravlje i plodnost u kući i oko nje, koriste i napjev "debela repa" ili "debelo zelje"pri tome simbolično štapom kruže po zemlji označavajući veličinu željenog ploda.

- U nekim su selima na fašnik bila uobičajena i obredna ljuljanja u kojima su učestvovali i ukućani i mačkare, dok bi ovisno o tome koliko se visoko ljulja, gazdarice "čarale" o visini rasta konoplje – objašnjava Albus.

Uz pokladne dane vezano je i konzumiranje obrednih jela poput kiselog zelja, kuhane svinjske glave, kokoši i neizostavnih pokladnica, s vjerom u bolju plodnost.

Završetak pokladnih veselja, koji pada na pokladni utorak, redovito se obilježava suđenjem pokladnom liku fašniku ili pustu, kojega uz određeni ceremonijal spaljuju, utapljaju ili vješaju.

- U selima varaždinskog područja "slažu babu" koja se kolima odvozi do potoka gdje se utaplja. Time je označen kraj razuzdanih pokladnih dana i početak korizmenog razdoblja.Krajnji značaj pokladnih običaja simbolizira odnos čovjeka prema nadmoćnoj prirodi i njenim silama. Čovjek kao nemoćna jedinka magijskim činima pokušava odagnati zlo, a prizvati plodnost i očišćenje grijeha. Prvotno značenje ovog običaja, danas se potpuno izgubilo, a zadržao se isključivo zabavni karakter. No kako ovaj običaj poput mnogih drugih pada u zaborav, vrijedno je prisjetiti se ove drevne tradicije naših predaka – zaključila je Albus.