Izložbom Zdenka Bašića najavljen 4. VAFI: "Kada je posao igra, kreacija je neograničena"

Uvod u VAFI 4 doista je bajkovit. Najavili su ga Frankenstein, Snjeguljica, vile i bića Medvednice ilustratora i animatora Zdenka Bašića, autora koji od ovogodišnjeg festivala očekuje "neopterećenu" animaciju djece i mladih.

Na samom početku putovanje kroz "Sjeverozapadni vjetar" – vile Medvednice koje sjede na djetelini, nepoznata bića uz poznate jaglace.

Odmah do njih bajkovit svijet poznatih nam priča. Prepoznajemo Palunka, odmah do njega su Jagor i Regoč, a evo i Potjeha koji traži istinu. Snjeguljičino vjenčanje. Tu je i neobičan svijet H.G. Wellsa i Frankenstein Mary Shelly.

Likovi iz bajki i priča na četrdesetak ilustracija ruku su djelo diplomiranog ilustratora i animatora Zdenka Bašića okupljeni u izložbi "Ilustracije i animacije" otvorene u petak u salonu palače Sermage u Varaždinu, a koja će ostati otvorena do kraja festivala, 28. travnja.

Ovom čudnovatom izložbom najavljen je i VAFI (Internacionalni festival animiranog filma djece i mladih Varaždin 25.-28. travnja) u čijem je žiriju ove godine upravo Bašić.

Za autora kažu da je jedan od najtalentiranijh autora nove generacije, što potvrđuje i niz nagrada koje je primio. Njegova prva autorska knjiga “ Sjeverozapadni vjetar” dobila je posebno priznanje nagrade “Grigor Vitez” za cjelokupnu realizaciju knjige i visoku estetsku vrijednost te književnu nagradu “Kiklop” kao najbolja knjigu za djecu i mlade dok je za Gibonnijeve spotove "Žeđam" i "Toleranca" u suradnji s Manuelom Šumbercom primio Porina.

Njegova prva izložba u Varaždinu, na VAFI-ju, bila je povod da popričamo s Bašićem.

Radili ste ilustracije klasičnih priča i bajki poput Andersenovih, Grimmovih, Alise u zemlji čudesa, namijenjenih djeci. Kako birate moment iz bajke/priče koji ćete prikazati? Mislite li o tome na način „hoće li se to klincima dopasti“?

Taj moment, prizor koju želim prikazati iz priče zapravo ne biram ja. To je nešto što samo nikne iz ili kroz mene kada čitam priču. Tako da prije mogu reći da on bira mene. Jedini kritičar kojemu se to treba «dopasti» je onaj «mali» - dio u meni, koji je još sa 5 godina listao slikovnice i kojeg su tada oduševljavale slike, još prije nego što je znao čitati.

Imate li neku ilustraciju koja vam je posebno draga?

Imam puno ilustracija koje su mi vrlo drage i teško mi je ovdje izdvajati segment koji zapravo doživljavam samo kao mali djelić jednog zasebnog svijeta. Recimo da bi taj predstavnik bila ilustracija «mala vila đurđevog cvijeta»

Vaš Gulliver je vrlo sličan Edvardu Škarorukom, a na pojedinim vašilm ilustracijama prisutna je i bubimirska atmosfera. Tim Burton uvukao se u vaše radove?

Jednim dijelom on je utjecao na moj rad, premda ono što mene zanima u ilustraciji i filmu ima veliku razliku u pristupu. Ima tu poveznica u ekspresivnosti karaktera, nekom filmskom temelju u njemačkom ekspresionizmu i nekakvom nadahnuću u bajkama.

Unatrag 2 godine za američko tržište radili ste i steampunk A.E. Poea, Shellyevog Frankensteina te H.G. Wellesa. Što je posebno kod tog žanra?

Za mene svaka priča, ili knjiga kojom se bavim predstavlja novi svijet koji se tada otvara predamnom, tako da su ova tri naslova u svakom slučaju bili novi izazovi. A pogotovo zato što omogućavaju tu igru u interpretaciji koju ja jako volim – dodatni naglašeni stilski odmak, u ovom slučaju je nešto što se sove steampunk.

„Sjeverozapadni vjetar“ vaša je prva autorska knjiga, nastala na temelju priča koje su vam pričale bake o vilenjacima i elementarnim bićima sjeverozapadnog dijela Medvednice i samoborskog kraja. Je li ona bila velik izazov?

Veliki izazov i velika tema, što tek sada uviđam , kada je knjiga zaživjela svoj «život» , a ta priča i dalje živi u meni i dalje «raste» tražeći nove forme da bude pričana i dalje..

Trenutno radite i na animiranju „Sjeverozapadnog vjetra“. Kako je to zamišljeno?

Radim na pripremi projekta, što će biti cjelovečernji igrani film. A zamišljam ga kao živu knjigu «Sjeverozapadni vjetar» koju će se moći doživjeti, gledati kroz jedan drugačiji medij nego što je knjiga. Iz perspektive četiri klinca koji se susretnu sa pričama, s kojima sam se i ja susreo kao klinac, ali smješteno u današnju perspektivu – kada je priroda i bajka nešto što gledamo samo na televiziji, googlu ili u kompjuterskim igricama, ili pak kupujemo instant gotovo sa polica u dućanima...

Za svoje knjige radite animirane trailere, potpisujete i Gibonnijeve spotove „Žeđam“ i „Toleranca“, radite film – aktivni ste u animaciji. Kako bi opisali stanje u hrvatskoj animaciji, ima li kakvih pomaka? Prosječnom Hrvatu čini se da se ništa ozbiljno nije desilo od profesora Baltazara.

Teško mi je opisivati stanje, ali mislim da bi bilo sigurno bolje za sve nas, prosječne ili vanprosječne, da aktivnije sudjelujemo u kulturi, tada bismo i vidjeli što se dešava nakon Baltazara. Svi pomaci su u našim rukama...

Ove godine ste član žirija VAFI festivala. Jeste li ikad ocjenjivali dječje radove? Mislite li da će ih biti teže procijeniti od onih odraslih animatora?

Meni je teže gledati «odrasle» radove i težinu kojom se svi mi «odrasli» opterećujemo, tako da se veselim vidjeti i čuti neopterećenu dječju perspektivu jer je tamo kreacija najizvornija.Nadam se da ih mi odrasli samo nismo već previše opteretili da moraju žuriti biti «odrasliji» u tome što rade..

Kakvi su bili vaši počeci animiranja i ilustriranja?

Moji počeci stvaranja, bili su u igri i kroz igru sam napravio sve ono što danas smatram «važnim» za sebe.

Što bi poručili mladim animatorima i ilustratorima, kako se probiti? Vi ste završili zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, no da li to na tržištu, pogotovo stranom, igra kakvu ulogu kod dobivanja konkretnog posla?

Nisam prava osoba da odgovori na ova pitanja o papirnatim diplomama i njihovom značenju na tržištu... Ono što mogu reći je da kada netko voli to što radi, onda sigurno i pronađe put, jer tada je posao igra, a dok je god igra, kreacija je neograničena...