Kod ludbreškog mlina kote se zmije i štakori, vrijedna baština propada zarasla u korov

Ludbreg je na žalost jedan od hrvatskih gradova u kojem nema pravog muzeja, a knjižnica i čitaonica stisnuta je na premalo kvadrata. Na razočaranje tamošnje kulturne javnosti, svima naočigled godinama propada i arhitektonska industrijska baština koja se može itekako korisno prenamijeniti...

Naime, u Ludbregu već godinama zjapi prazan veliki mlin podignut uz rijeku  Bednju kojem sadašnji vlasnik nije poznat. Podsjećamo, još 2008. godine u Prostornom planu uređenja grada Ludbrega mlin je uvršten u prijedlog za zaštitu kao graditeljski i industrijski sklop.

Već godinama u ludbreškom mlinu nije se samljelo ni grama žita. Napušten je i danas zbog nebrige predstavlja komunalni problem i ruglo koje nezaustavljivo propada usred grada, upozorava prof. Milivoj Dretar iz Vijeća Mjesnog odbora Ludbreg.

- Stanari Kalničke ulice u kojoj se mlin nalazi više su se puta žalili na neodržavanje zgrada i okoliša. Trava i grmlje koje se ne održava predstavlja odlično mjesto za leglo štakora, zmija, golubova i kukaca. Kalnička ulica je u zaista žalosnom stanju, iako se nalazi samo dvije minute hoda od središnjeg Trga sv. Trojstva. Ne samo da je asfalt raspucan, već nisu uređeni ni nogostupi. Još gore, na kraju spomenute ulice je i mlin koji sve više propada – kazao je Dretar za portal eVaraždin.



Zanimalo nas je i postoji li u Ludbregu interes za sakupljanje podataka o specifičnoj industrijskoj kulturnoj baštini, njezinom strukturiranju i prezentaciji na zanimljiv način.

- Pričalo se svašta o prenamjeni mlina, ali se već godinama ništa ne događa. U blizini je Otok mladosti, Bednja s ribnjacima, centar grada – odlično mjesto da se mlin preuredi u nešto što može služiti građanima i turistima. Ovih dana čujemo kako Državni arhiv u Varaždinu mora seliti svoju građu, a ludbreg nema takvu ustanovu niti muzej… Zašto ludbreški mlin, ukoliko se obnovi zgrada, ne bi u budućnosti poslužio da se u njega smjeste slične ustanove ili njihovi odjeli – pita se Dretar te dodaje kako u inozemstvu gradovi itekako brinu o industrijskoj baštini koju zahvaljujući ciljanim projektima obnavljaju ili po potrebi konzerviraju sredstvima iz EU fondova.

Inače, mlin u Ludbregu izrađen je oko 1910. godine uz kanal rijeke Bednje od strane Đure Kerstnera i predstavlja vrijedni primjerak industrijske baštine s početka 20. stoljeća.

Naime, bio je prvi umjetni mlin na čigre u bivšoj Jugoslaviji. Stradao je tijekom Drugog svjetskog rata, a nakon 1945. je nacionaliziran. Prvi veći remont u njemu je obavljen 1957. godine i potom su 1987. instalirana sita većeg učinka, otresivači posija i ugrađeni separatori kamena.  

Iako članovi obitelji Kerstner i dalje žive u Ludbregu, mlin koji je nekada krasio razglednice, nikada im nije vraćen, a u pogonskom djelu zgrade do danas je navodno sačuvano i mlinsko kolo.