VJEROVALI ILI NE Ovo je zadnja generacija limara u Varaždinu, evo priče...

Još prije 15-ak godina započeo je problem a nedostatkom limara u našem kraju koji je danas postao gorući. Unatoč stipendijama, sigurnom poslu i nerijetko nadprosječnim plaćama i dalje se ne upisuje to zanimanje. Unatrag dvije godine u Strojarskoj i prometnoj školi nije upisan niti jedan limar, a ista statistika odnosi se i na školu u Osijeku te Obrtničku školu u Koprivnici, što znači da u posljednje dvije godine nisu upisane nove generacije limara. 

Posljednju generaciju limara imali smo prilike vidjeti kada smo posjetili Strojarsku i prometnu školu i saznali da neke od njih već čeka posao kod poslodavca gdje obavljaju praksu, neki planiraju otići van dok su neki još u pregovorima za posao s poslodavcima. Potraga za odgovorima na ovo problematično pitanje odvela nas je u Strojarsku i prometnu školu gdje smo razgovarali s ravnateljem Milanom Žunarom, psihologom Željkom Ilić-Buljan, voditeljem praktične nastave i inžinjerom Dragutinom Novakom te s majstorom u školskoj radionici i autolimarom Antunom Juriščakom.

- Problem je gotovo iracionalan jer posla ima. Još prije 15 godina na poticaj limara iz Cestice održan je zajednički sastanak poslodavaca, predstavnika Zavoda za zapošljavanje, roditelja i učenika 8. razreda na kojem je rečeno da će poslodavac osigurati siguran posao i učenički nagradu, a Obrtnička komora stipendiju za učenike koji se upišu u limare. Unatoč svim ovim pogodnostima, nije se javio niti jedan učenik - rekao je psiholog Ilić-Buljan.

Problem dubok i slojevit

Prema svemu sudeći, problem je daleko dublji i slojevitiji, a prema riječima naših sugovornika, odnosi se na lošu situaciju u gospodarstvu na razini cijele države u zadnjih nekoliko godina, ali i u samoj naravi posla koji se uglavnom izvodi na terenu i visini što zahtjeva dobro zdravlje, ali i otežani rad u starijoj životnoj dobi.

Prema mišljenju ravnatelja Žunara, taj problem trebao bi se početi rješavati već u osnovnoj školi gdje bi se djeca morala upoznavati s obrtničim zanimanjima i mogućnostima koje im ta zanimanja pružaju. Isto tako, ističe kako je problem i u mentalnom obrascu ljudi, u ovom slučaju roditelja koji u velikoj mjeri utječu na odabir djetetovog školovanja, koji možda sami imaju loša iskustva u tim poslovima pa ne žele da to isto prolazi i njihovo dijete.

Moguća rješenja

Kako bi se problem barem djelomično počeo rješavati, u školi predlažu da bi bilo dobro organizirati sastanke s roditeljima i njihovom djecom, obrtnicima i nastavnicima kako bi se objasnilo roditeljima i djeci što primjerice limar radi i kako taj rad danas izgleda uz sva pomagala i alate koji ipak olakšavaju rad na terenu.

Također, važno je istaknuti da se preko EU fondova mogu ostvariti naknade za mentore koji obavljaju praktičnu nastavu kod poslodavca, a osigurane su i učeničke stipendije koje za limare iznose 500 kuna mjesečno dok za strojobravare iznose 1500 kuna mjesečno uz zadovoljavanje minimalnih kriterija vezanih za školski uspjeh. Isto tako, učenici bi prema ugovoru trebali dobivati naknadu za praksu koju obavljaju kod poslodavca, no neki poslodavci ipak ne poštuju tu stavku. Međutim, kako doznajemo od profesora Novaka, jedno poduzeće u Ivancu učenicima strojobravarima isplaćuje naknadu od 3000 kn, a platili bi i limara da ga traže i dobiju, a kako nam je ravnatelj potvrdio, plaća limara veća je od profesorske plaće, dakle iznad prosjeka.

Zanimljivu mogućnost potencijalnog rješavanja jednog dijela problema iznio je ravnatelj Žunar inspiriran stručnim putovanjem u Mostar gdje su djelatnici škole posjetili poduzeće Aluminij d.d. - U tom poduzeću provodi se humanizacija rada, što znači da se o radniku brinu od prvog dana zapošljavanja pa do mirovine. Kada radnik dođe u godine kada više nije u mogućnosti raditi na visini i teške fizičke poslove, može birati da li želi raditi u vinogradu, voćnjaku ili u ovčarniku koje posjeduje poduzeće, obavljajući na taj način lakše poslove, a zadržavajući pritom plaću koju je imao kao limar. Na taj način spriječava se broj invalida rada kojih u Hrvatskoj ima previše što je također prepreka kod upisa u obrtnička zanimanja, osobito limara. Dakle, radnik u takvom zanimanju mora biti u mogućnosti i nakon 50-te godine života birati koji će posao raditi jer ne moraju se svi poslovi obavljati na visini. Kada će se to osvjestiti i kod nas i kada će poslodavac biti spreman brinuti se za svojeg radnika tada će i situacija po tom pitanju biti drugačija - rekao nam je ravnatelj Žunar.