Poznati Varaždinac oprostio se od Akija: 'Putuj deda, dobro je bilo'

„I onda tamo sredinom 2000-ih upoznasmo se u Varaždinu. Često si dolazio i teško da bi se mimoišli, zajebant prepoznao zajebanta“, piše Ivan Mesek, ravnatelj Gradskog muzeja Varaždin, akademski slikar i performer, prisjećajući se prerano preminulog Akija Rahimovskog.

Njihovo druženje potrajalo je dvije-tri godine, a povezao ih je poznati humanitarni koncert na varaždinskom stadionu u to vrijeme, na kojem su još na poziv Akija nastupili i brojni drugi izvođači.

- Znali smo zatvoriti birtiju, znao sam predzadnji bez riječi samo otići, roleta se spustila, a ti čekas da se vratim iz WC-a, ključevi ti svi ostali u mom autu, mobitel isključen... pa ti se konobarica smiluje i povede te k sebi doma... Pa skoknemo doma kod mene, da si promijenim majicu i operem zube, a ti s mojim starim divaniš uz domaći špek i šljivu – prisjeća se Mesek.

Za bolnicu pola milijuna

Humanitarnim koncertom za Vinogradsku bolnicu na kraju je prikupljeno pola milijuna kuna.

- I taj period je završio. Čuli smo se, većinom ja tebe zvao, većinom kad je neka fešta, pa je uz gitaru krenula neka tvoja, a znao sam te i nazvati „Deda, tu sam s jednom lepom curom, daj joj četitaj rođendan, podmaži malo“. Znalo je upaliti.

Aki je nakon toga svojevremeno doživio i moždani udar, riječima se tada oprostio od „hopsanja po stejđu“, ali ne i stvarno.

- Ajd' ti Akiju zabrani da pjeva ili reci da pjeva drugačije nego kako jedino zna: srčano, proživljeno, iz cijelog njega… Ili totalno ili nikako, pa dokle ide  - piše Mesek.

'Dobro je bilo'

Varaždinski umjetnik na kraju se od svojeg prijatelja oprostio riječima:

- Zemljani put je možda prekratak, no onaj koji je prevalila duša, srce, pjesma, sve one distance od srca i glasa do uha i srca poklonika i ljubitelja, mjere se svjetlosnim godinama, hektolitrima suza, tonama teških uzdaha i kilometrima u osmijeh raširenih usnica. Bio sam u šumi jučer. Gola stabla, malo snijega, samotna priroda, ali toplo srce kad osjetiš da si dio svega toga, veličanstva života... Putuj deda... Dobro je bilo.