Silikonske grudi hranile su mi dijete i neću ih više mijenjati

Povratnica u svijet glazbe priznaje da više nikad neće na plastičnu operaciju, otkriva je li njezin djed crnac, koliko plahti treba da bi se pobjeglo s prvoga kata i tko je njezina sreća

Pjevačica Ivana Banfić na sceni je od 16. godine. Sjeća se svoje prve gaže na Hvaru, gdje je tri mjeseca s ocem, tri godine mlađim bratom i dvojicom klinaca iz susjedstva zabavljala goste svirajući klavir i pjevajući prateće vokale. Otada se glazbe nije odrekla, niti to planira. Prohujale su godine odrastanja, doba dance slave, roditeljstvo... a sada, u 41. godini života osjeća se bolje nego ikada i vratila se na scenu. U svibnju izlazi njezin drugi singl “Zovi me...” za kojeg kaže: – Bit će veseo. šaren, neobičan i smiješan! Jednom riječju, Ivana proživljava proljeće života pa je uskočila i u takav styling. A kako se riješila svih svojih mladenačkih frustracija, oslobođena opterećenja pred objektiv fotografa izložila je svoje nenašminkano lice i ogolila se bez maske pred svima. Umorna od našminkanih lica koja, kako kaže, sva nalikuju jedno drugome, smije se životu i jedva čeka da stane pred obožavatelje na prvom povratničkom koncertu. A jednako ogoljeno hrabro progovorila je i o svom privatnom životu, bivšem suprugu od kojeg se razvela prije pet godina, ljubavnoj harmoniji s drugim suprugom Krunom Ladišićem, njihovu sinu Janu,...

I kakav je osjećaj poslije četiri godine svojevrsne ilegale opet davati intervju i biti u javnosti?

– Uh, prvi povratnički intervju bio mi je kao prvi intervju u karijeri. Lagano sam se preznojavala prije njega. Ali to je kao kad naučiš voziti bicikl – i ako ne voziš dugo, znaš ga voziti kad opet sjedneš. Jedino što sam s godinama shvatila jest da sam otvorena, ponekad i preotvorena, i da moram postati suzdržanija.

Godi li vam popularnost ili ste jednostavno postali svjesni da se glazbom bez popularnosti ne možete baviti?

– Pa godi mi. Nikad nisam imala neugodnih iskustava s ljudima. Dobro, osim jednog slučaja i to davno, prije desetak godina, kad je vatreni obožavatelj na koncertu skočio na pozornicu i u žaru pjesme do krvi me ugrizao za nogu. Zaštitar je to sa strane mirno gledao. A ona povlačenja za rukav na ulici ponekad me zasmetaju, a ponekad mi i pašu. No, u većini slučajeva sa svakim volim porazgovarati i volim ljude i na kraju krajeva sama sam izabrala biti to što sam danas i tako živjeti.

Još niste održali prvi povratnički koncert. Kada ga možemo očekivati i kakav je radni ljetni plan?

– Prvi koncert je negdje prije ljeto, ali plan je ne raditi klasične koncerte već partyje s DJ-jem, plesačima, koreografijama, remixevima svih mojih najvećih hitova,... Bit će to pravi glazbeno-scenski doživljaj koji će trajati oko tri sata. U njemu ni u jednom trenutku neće pasti špica i ljudi se odlično zabavljaju, plešu i partijaju. Nemam tremu i jedva čekam stati na pozornicu jer taj osjećaj mi predugo nedostaje.

Svima već poznat vaš novi singl zove se “Vampir”. To je u skladu s globalnom popularnošću tih stvorenja ili gajite sklonosti prema zagonetnim i neobičnim pojavama?

– To bi mogla biti moja mračna strana, za koju mislim da je svatko ima. A ta mračna strana kod mene je strah. I vampir je asocijacija na strah. Svoj strah pobjeđujem tako da se sprijateljim sa svojim vampirom i shvatim da je on iracionalan. Tako sam se riješila straha od letenja skočivši iz aviona s padobranom. Ono što me tek čeka rješavanje je straha od zmija. Divna su bića, ali ne mogu ih vidjeti. Neki dan bila sam u paviljonu gmazova u zoološkom vrtu i pokušala se suočiti s njima, ali taj “vampir” još nije postao moj prijatelj.

Kad smo kod vampira ili krvopija, zgodno je pitati vas kojom svojom osobinom ljudima oko sebe, suprugu prije svega, “sišete krv na slamku”?

– Teško je to reći. Pa i suprug mene katkad živcira, tako da je to uzajamno ispijanje krvi. Pa recimo da sam ponekad picajzla, no to je obično u poslu. A općenito, imam svojih mantri pa po kući divljam zbog ničega samo zato što je takav dan i ni samoj mi nije jasno zašto. No moj suprug to stoički podnosi, ali ima i on kao što sam rekla svojih trenutaka. Ako se probudim na lijevu, a on na desnu nogu, onda stvari ne funkcioniraju i bolje da se taj dan ne gledamo previše.

Primjećujete li što se sve promijenilo otkako vas nema na sceni?

– Pojavili su se novi klinci i nov način rada. Sviđa mi se to što se na svjetsku scenu vratila elektronička glazba i dance i house produkcija. Presretna sam zbog povratka glazbe uz koju sam odrasla i koju sam radila gotovo cijelu karijeru.

Puno toga promijenilo vam se i privatno. Prije svega postali ste majka. Koliko vas je to izmijenilo?

– Kroz svoje dijete ponovno upoznajem sebe. Kao majka postala sam pozitivnija. Više si nisam na prvome mjestu jer to jednostavno ne stignem, što je čak po meni i apsolutno krivo, jer sam oduvijek zastupala stajalište da svaka osoba mora sama sebi biti prva. Naime, tek tada ćete drugoj osobi, a tako i djetetu, biti stvarno korisni. Ali kad ga pogledam, razoruža me i to nije moguće.

Na vrhuncu karijere odrađivali ste i po 150 koncerata godišnje. Hoće li sada ritam biti sporiji?

– Nemam ni želju to ponoviti. Ne bih izdržala fizički, a želim i živjeti i putovati i biti sa svojim djetetom. Ali bit će turneja po Jadranu po većim klubovima pa i nekim otvorenim prostorima.

U 41. godini izgledate bolje nego ikada i priznajete da tek sad obožavate svoje tijelo. Otkrijte nam recept da ga globalno unovčimo?

– Žene, rađajte djecu! Ma ne znam, ima tu i genetike, ali ponajprije su zadovoljstvo i radost zaslužni za izgled. To je najvažnije. A onda taj radostan izgled moraš malo i održavati i nabildavati vježbanjem. Jer istina je da tijelo poslije četrdesete nekako ide prema dolje pa treniram oko triput tjedno, a u sportski režim uvela sam i ples dvaput tjedno. Mislim da nikom ne bi trebao biti problem sat vremena dnevno odvojiti za sebe.

Pobornica ste prirodnog izgleda u kojem nema mjesta skalpelu i botoksu. No prije desetak godina ipak ste kirurški povećali grudi. Smetaju li vam i planirate li izvaditi silikone?

– Znale su mi zasmetati i pomišljala sam izvaditi silikone, ali moje grudi ipak su hranile moje dijete i ostat će takve kakve jesu. Drugih zahvata neće biti.

Djelujete dosta smireno. Što vas može natjerati u histeriju ili plač?

– Tako samo djelujem. Tiha voda brege dere. U datom trenutku i šalica koja krivo stoji na stolu može me rasplakati. Naravno, takvi trenuci najčešće su uzrokovani PMS-om.

Frustrira li vas društveno-politička situacija u Hrvatskoj?

– Trudim se da me u životu ništa ne frustrira. Trebali bismo se grupno osvijestiti da krenemo u pravcu na kojem nećemo razmišljati o tome što nas frustrira nego da se držimo tzv. zakona svemira koji kaže da frustracija privlači frustraciju, agresija agresiju, problem probleme, ali i dobro pak dobro… Situacija ne može biti bolja dok svaki pojedinac sam u sebi ne promijeni svijest da je pokretačka energija pozitiva koja sama sobom otvara pozitivu.

Aktivni ste na Facebooku i Twitteru i obožavatelji hvale način na koji s njima komunicirate putem društvenih mreža. Koliko vam vremena dnevno to oduzme?

– Vrlo malo. Ujutro mi je to kao čitanje novina i navečer se uključim kada stavim dijete spavati. Dok sam bila u drugom stanju, otkrila sam društvene mreže i proučavala čime se sve ljudi na njima bave i pratila način na koji s obožavateljima komuniciraju Demi Moore i Ashton Kutcher. To je najbrži i danas najkorisniji način komuniciranja, a da ne spominjem koliko mi se ljudi iz djetinjstva putem mreža javilo i to me istinski obradovalo. Na taj virtualni način čak sam došla i do nekih autora pjesama i producenata i glazbenika koje nikada ne bih našla recimo u telefonskom imeniku.

Pitate li se gdje je granica virtualne stvarnosti u kojoj je privatnost postala poprilično transparentna?

– Ne, jer privatnost čovjek sam dozira i dopušta da je vidljiva koliko ti to želiš. Ja sam ta koja će staviti svoju fotografiju s ljetovanja ili neće. Netko voli staviti na Face svoju nagu sliku s ljetovanja i ako je to njemu u redu, i meni je.

Netko na golišavoj fotografiji s ljetovanja mogli biste biti i vi s obzirom na to da ste nudistica.

– Da, istina je. Tako sam odgojena. Ali u posljednje vrijeme idem više prema tome da ne budem nudistica. Ne znam zašto, možda zbog djeteta da me baš ne gleda golu i postavlja kojekakva pitanja. Iako, to je prirodno. Vidjet ćemo.

Dovoljno je otići na internet i naći vaše golišave fotografije. Je li skidanje pred objektivom stvar prošlosti ili biste i danas za neku svotu pristali obnažiti se za naslovnicu?

– Ako bi to bila lijepa fotka, zašto ne? Za to čak ne bi morala biti ni neka svota, ne vrti se sve oko novca. Ako je to neka potvrda samoj sebi da još uvijek dobro izgledam, pristala bih jer ljudsko tijelo je lijepo samo po sebi, pogotovo žensko.

Glazba je vaša strast. Jeste li ipak imali trenutaka kad ste pomišljali prestati se njome baviti?

– Baviti se glazbom počinje biti teško kad odradiš jedno razdoblje koje te kreativno iscrpi i moraš smisliti nešto novo, a ideje ne naviru. Ali ja živim od glazbe i mislim da se može uspješno egzistirati u svakom poslu koji radiš iz ljubavi, a glazbu radim iz svog bića. Istina, pitala sam se zašto bih morala raditi cijeli život samo jednu stvar jer voljela bih imati i svoj fitness centar ili putničku agenciju. Sve se to može. Ali glazba je uvijek glazba.

Za sebe kažete da ste sretno razvedena žena. Ipak, razvod je trauma. Kako ste to preboljeli razvod od prvog supruga Roberta Magića?

– Ne volim se vraćati u prošlost. To je životna etapa koju sam izbrisala i kao da nikad nije ni postojala. U vrijeme kad se razvod dogodio, okrenula sam se poslu i sebi. Ugađala sam si u smislu da ako želim sama na Lastovo i odem, ako poželim kavu u Opatiji, priuštila bih si je bez ikakvog planiranja i brige i to je na kraju ispalo kao jedno baš odlično razdoblje.

Je li vam razvod poljuljao vjeru u ljubav?

– I kad sam se razvela, znala sam da ću opet biti u braku jer vjerujem u brak i vjerujem u ljubav. Kruno me osvojimo svojim zelenim očima i ni jednog trenutka nisam dvojila kad me zaprosio. Vjerujem u ljubav za cijeli život i vjerujem da je Kruno taj.

U vrijeme razvoda pisalo se da ste bili na liječenju od alkoholizma.

– To je čisti trač. Bilo je još takvih tračeva i trudim se da ne utječu na mene, ali to je nemoguće. U prvi mah se uvijek pitam pa zašto baš mene i pomišljam na demanti, ali shvatim da je najbolje pokušati ne reagirati i ne opravdavati se i pridavati im važnost. Sjećam se trača da mi je djed crnac i da sam zato ovako tamna. To nije strašno. Da se mene pita, voljela bih da mi je djed crnac, ali mom djedu, koji je Zagorac iz Ivanca, to baš nije bilo drago. A pogotovo jer je k tome i plavokos i plavook pa je bio prava meta lokalne zezancije.

Početkom godine prestali ste pušiti. Je li to još na snazi?

– Prestala sam, ali i opet počela i sada planiram opet prestati. Odolijevala sam nekoliko mjeseci, ali prevagnula je ta jutarnja kavica i cigareta uz nju. Trudim se da mi zdravlje bude na prvom mjestu, a pušim. To je grozna i glupa navika. A za druge ovisnosti nemam vremena. Rado bih da mi je ovisnost spavanje, ali Jan me budi svako jutro u pola sedam s tim da se još dva ili tri puta probudi u noći pa traži dudu ili sok. Tako sam ovisna, primjerice, još samo o treningu, muzici i zelenim očima svog supruga.

Završili ste tečaj daktilografije. Krijete li još koju sposobnost?

– Tečaj sam završila na pisaćoj mašini u vrijeme dok nije bilo kompjutora. Tu vještinu nikad nigdje nisam iskoristila. Ali završila sam i tečaj brzog čitanja i to mi stvarno koristi. Naučiš se fokusirati i čitaš stranicu u komadu i lakše se koncentriraš i pamtiš pročitano. Nešto što bih prije čitala dva dana sad pročitam u dva sata.

Odrasli ste u Švicarskoj. Po čemu pamtite djetinjstvo, kakva ste djevojčica bili?

– Vesela, maštovita, razigrana i uvijek spremna na gluposti. Nije mi bilo strano zaliti kuhinju vodom i po mokrom podu klizati se na plastičnim tanjurićima ne mareći što je susjedima kat niže procurio plafon. A svirati klavir počela sam s četiri godine. Već tada bih s radija na klaviru skidala melodije i tata je vidio za što imam smisla. Od četvrte godine znala sam čime ću se baviti i što hoću. S tim se rodiš, a da je to istina, vidim po svom sinu.

Kakvi su Janovi afiniteti?

– On ima nešto, ali još ne znam u kojem smjeru će ga to odvesti. Pitala sam ga što će biti kad odraste, a on je odgovorio da će biti klaun.

Dobra ste skijašica i prijateljica Ivice Kostelića, a bili ste čak i skupa na skijanju.

– Jesam. No, dok sam ja tek krenula, Ivice na stazi više nije bilo na vidiku. Veliki sam obožavatelj skijanja i navijač Janice i Ivice. S Ivicom sam se upoznala u tonskom studiju dok sam radila album, a i on je nešto svirao. Čak smo snimili i duetić koji nije vidio svjetlo javnosti, ali možda bude jednog dana. Čujemo se porukama i dobri smo prijatelji.

Kako ćete ovo radno ljeto u raspored uklopiti i ribolov?

– Lov kakvih riba? (smijeh) Lako, jer volim ribarenje. Ne lovim štapom jer pravi Dalmatinci, tako su me naučili, ne love ribu štapom. Volim ljetovati na Mljetu, a tamo je moj prijatelj Božo koji ima mali drveni brod pa odemo baciti mrežu i vršu. A ono što se ulovi i što izvučemo sami i spremamo. Jedini problem stvaraju mi jastozi jer ih ne mogu ubiti. Suprug ili Božo stave ih na kuhanje, a ja pobjegnem van, ali kad čujem kako lupaju kliještima po poklopcu, u glavi si stvorim sliku kako im je grozno. Na kraju ih obično ne mogu ni jesti. Inače, kuhanje mi je opuštanje, a ekspert sam u kolačima. Ne jedem ih i svi se tome čude, ali kažu da su fenomenalni.

Najavili ste pisanje knjige o domaćoj sceni i sebi na njoj. U kojoj je ona fazi?

– Imam knjigu, ali ona još neće izaći. Od djetinjstva pišem i vodim dnevnik. Čuvam ga kod kuće i razmišljala sam o objavi, ali tržište su preplavile biografije pa sam odlučila da nije vrijeme za takav korak jer što će mi biografija dok sam još mlada. Dogodit će se još svašta u životu pa ima vremena i za nju. Ja ionako planiram živjeti barem 120 godina.

Postoje li za vas pravila ili su vam ona izazov da ih kršite?

– Izazov za kršenje jer od rođenja sam buntovnica. Primjerice, nekoć mi je bilo zabranjeno izlaziti u diskoteku. No, moju želju za plesom bilo je nemoguće spriječiti, a soba mi je bila na katu pa sam se morala snaći. Na filmu sam vidjela onaj štos s plahtama zavezanim jednom za drugu poput užeta i probala to napraviti. Od prvog kata do zemlje trebaju tri plahte i funkcioniralo je dok me jedan dan starci nisu otkrili. Izbila je frka, a ja sam im rekla: “Vidite da uvijek postoji način da se pravilima izbjegne”. No, bojim se da mi sve to jedan dan Jan ne vrati!

Jesu li I Bee i Ivana dvije osobe?

– Jesu. I Bee na sceni nešto je sasvim drugo, ona živi u onom trenutku kada vrijeme stane i kada postoji samo ta energija od koje se super osjećaš, a Ivana se bori s obvezama i živi pravi život.

Agencija VLM