Da se nije nasukao u Dravi, Varaždinci bi imali svoj parobrod

Varaždinci su 1857. godine s nestrpljenjem čekali dan kada će njihov grad dobiti najavljenu parobrodsku plovidbu po Dravi, i parobrod s kojim bi rijekom mogli putovati do Osijeka.

Naime, u „Narodnim novinama“ od 11. srpnja 1857. piše da je Drava očišćena od klada i krševa, a posebno povjerenstvo na čelu s mjernikom Lovrenčićem pregledalo je sve mlinove (vodenice) na rijeci i odredilo one koji se moraju maknuti.

U Varaždin je 7. srpnja stigao kormilar parobroda „Hunyad“ kako bi, vozeći se čamcem, izvidio trasu kojom će navigati. Spomenuti je parobrod trebao pristati uz obalu  baroknog grada 15. srpnja1857., a s ukrcanim putnicima i teretom krenuo bi put Osijeka sedam dana kasnije.

Plovidbu je parobrod trebao nastaviti Dunavom i Savom sve do Zagreba! No, to se nije ostvarilo jer je parobrod Hunyad dugačak  46 metara 29. srpnja uspio doprijeti samo do Legrada, u kojeg je pohrlilo mnoštvo ljudi iz Koprivnice te okolnih naselja da pozdrave nesvakidašnjeg gosta te kapetana Csazneka i posadu.

Njegovu daljnju plovidbu prema Varaždinu osujetila je katastrofalna suša prouzročivši niski vodostaj Drave…

Nažalost, Varaždincima nije bilo dano ni da imaju parni tramvaj, iako su u 19. stoljeću izrađivani projekti povezivanja Varaždina ovim prometalom s Čakovcem i Koprivnicom.