Habuš: U Gradskoj vijećnici nema mjesta za neradnike

U varaždinskoj Gradskoj vijećnici ima posla za sve koji žele raditi, a oni drugi moraju otići, rekao je varaždinski gradonačelnik Goran Habuš novinarima Tjednika eVaraždin. Dio Habuševih predizbornih obećanja još uvijek nije ispunjen. No, kako i sam kaže, godinu dana nije dovoljno za realizaciju svih projekata...

Ipak, nazire se rješenje nekih problema, dok za onaj najveći, a to je varaždinsko smeće, koji Habuša prati od samog dolaska na mjesto gradonačelnika, za sad bez rješenja. Sve se dodatno zakompliciralo nakon javnog istupa ministra Zmajlovića koji je izjavio kako će bale izvoziti u inozemstvo, piše Tjednik eVaraždin.

Još uvijek nije riješen problem smeća, odnosno bale i dalje ‘’krase’’ ulaz u Varaždin, a gradonačelnik Goran Habuš već mjesecima prima kritike javnosti i zbog kašnjenja izgradnje POS stanova.

Također, nije ispunjeno njegovo obećanje da će smanjiti broj radnika u Gradskoj vijećnici, a Habuš i njegovi zamjenici, pročelnici, te ostali suradnici prozivani su unazad nekoliko mjeseci i zbog menadžerskih ugovora u gradskim tvrtkama, kao i zbog činjenice da gospodarstvo u Varaždinu ide silaznim tokom, a investicija od nikud.

Još u prvom mandatu, koji je doduše trajao svega godinu dana, nakon što je Goran Habuš došao na mjesto gradonačelnika Varaždina kad je njegov prethodnik Ivan Čehok završio u istražnom zatvoru, bilo je mnogo obećanja. No, činjenica je da je godinu dana malo za realizaciju svih projekata, posebno onih koje Grad iz objektivnih razloga nije ni mogao realizirati samostalno.
I kad svakim danom raste nezadovoljstvo zbog sve lošijeg stanja u državi, ni ne čudi što su upravo čelnici lokalnih samouprava prvi ‘’na udaru’’ građana, kad nešto nije onako kako bi trebalo biti.

Goran Habuš se u razgovoru za Tjednik eVaraždin osvrnuo na sve goruće teme:

Problem oko smeća ponovno se aktualizirao kad je prošlog tjedna ministar Zmajlović javno istupio s izjavom da varaždinske bale idu u inozemstvo. Vi ste tada rekli kako Vas ministar o odluci nije prethodno izvijestio. Kako je došlo do tog nesporazuma?

Teško je reći je li to bio nesporazum. Nakon odabira koncesionara prvi put smo u lipnju poslali Fondu zahtjev za sufinanciranje, a koji je temeljen na našim razgovorima s bivšim direktorom Fonda, gospodinom Polićem. Tada je bilo rečeno da će se naše rješenje sufinancirati. Nakon konzultacija ponovili smo zahtjev u srpnju, pa smo onda u listopadu poslali i požurnicu, da bi tek prošlog tjedna, odnosno pet mjeseci nakon našeg zahtjeva, dobili negativan odgovor od Fonda. Obrazložili su kako smatraju da naše rješenje nije prihvatljivo za sufinanciranje. Mi ćemo se očitovati jer i dalje smatramo da nema nikakvih zapreka da se sufinancira sanacija odlagališta, kao što se sufinancira svim gradovima i općinama u Hrvatskoj. S druge strane, istu tu večer u javnom istupu ministra Zmajlovića rečeno je da je naše rješenje za ministarstvo neprihvatljivo, dakle nije nezakonito, niti nelegalno, nego neprihvatljivo, što god to značilo, i da ministarstvo ne pristaje na takav način rješavanje problema otpada, nego će oni, odnosno Fond, raspisati novi natječaj. No, još nismo dobili na pismeno takvu odluku Fonda. Problem je što imamo odluku Gradskog vijeća o odabiru koncesionara koja mene obvezuje da ugovor potpisujem i ta odluka nije stavljena van snage i čekamo rasplet, konzultirat ćemo se s pravnicima i ministarstvomm da vidimo što ta odluka znači. Najbitnije je da takvim stavom ministarstva ne smije nastati šteta za Grad Varaždin, Varkom i nedaj Bože za građane.

Mnogi vam predbacuju zbog nemogućnosti dogovora s T7. Bilo bi dobro da podsjetite koji su razlozi.

Razlozi su da je taj ugovor bio jedan od četiri koji su se stavili na teret bivšem gradonačelniku Čehoku, zbog čega je uostalom i pritvoren i kasnije je podignuta optužnica. Postupiti po takvim ugovorima bi bilo u najmanju ruku neodgovorno
Mi smo tražili ništetnost tih ugovora. Bilo kakvi dogovori s T7 grupom nisu dolazili u obzir jer nije predmet samo cijena već i način sklapanja ugovora, te sporna zamjena zemljišta.
Raspisali smo koncesiju i na svu sreću riješili smo novonastali otpad i to po duplo jeftinijoj cijeni od one koja je bila prethodno dogovorena s T7 Visom. Tamo je bilo više od tisuću kuna po toni i sad imamo cijenu od 620 kuna po toni i građanima se računi nisu ništa povećali, a imamo i konačno i trajno rješenje. Prije su građani morali plaćati baliranje, a sad će morati plaćati i da se razbalira.

Ministar Zmajlović rekao je kako je Varkom već trebao imati osiguran novac za sanaciju otpada. Zašto to nije tako?

Rekao je da bi bilo logično da su sredstva od građana prikupljena i da su deponirana u Varkomu. Činjenica je da je prikupljen manji dio sredstava i to na način da se to počelo prikupljati kao sredstva za investicije pa je kasnije preimenovano u funkciju koju je spominjao ministar. Varkom za sad ima deponiranih milijun i pol za tu svrhu, a još devet milijuna koji su građani prikupili stoji kod Visa, to je novac koji je bio uplaćen kao avans. Kad će to biti vraćeno i hoće li uopće biti vraćeno, teško je reći.
Ključno je da bi bilo neodgovorno, ali i zakonski upitno, od građana prikupljati novac za nešto što ne znate koliko će koštati. Da je i bilo moguće, to bi značilo da su građani trebali plaćati od 2005. godine, kad se počelo balirati, pa do danas, barem duplo veću cijenu otpada da bi Varkom te novce mogao imati akumulirane. Ideja je, bez obzira koje će rješenje biti u konačnici, da nađemo model financiranja, recimo da se Varkomu prodaju potraživanja, da Varkom to plati odjednom, a da kroz deset godina obročno građani otplate. Jednaki model za koji ministar kaže da je trebao biti do sada.

Potraživanja će preuzeti Varkom, ili mislite na Čistoću?

Ne mora biti Čistoća, vidjet ćemo. Može to napraviti i Varkom jer je riječ o preuzimanju potraživanja, dakle, samo naplata.

Menadžerski ugovori u gradskim tvrtkama, ima li ih još uvijek?

Imaju ugovore od jelu, ali ni blizu s onim pravima kakve su imali bivši direktori. Ovih dana je u provedbi natječaj za direktora Parkova, a jednako tako i direktor Aquatehnike dobit će novi izmijenjeni ugovor. Kad budemo imali sve te ugovore javnost će ih dobiti na uvid.

Među aktualnim problemima, svakako su i oni s POS-om. Zbog kašnjenja izgradnje stanova stvorio se niz problema. Imate li rješenje?

U lipnju smo uspjeli nakon jedne stanke projekt ponovno pokrenuti i to zahvaljujući sredstvima APN-a, završen je kompleks A1 i useljeni su stanari iz tog kompleksa, ali i stanari iz A2 i B1.
Održan je sastanak s izvođačima radova, zagorje Tehnobeton i Coning, da se pokuša odrediti realni rok za završetak kompleksa B1 jer tamo smo imali 13 kupaca. Realan rok je definiran 30. svibnja slijedeće godine, ali nismo željeli potpisivati aneks ugovora prije nego kupce obavijestimo o tom roku. Održan je sastanak s kupcima i oni su zamoljeni da se očituju o tom spomenutom roku koji su dali izvođači. Do prošlog petka se osma kupaca izjasnilo da su i dalje zainteresirano za stanove, dok ih je pet odustalo. Na nama je da odlučimo o mogućim varijantama, jedna je da završimo B1, druga da se kupcima ponudi kompleks A2, koji je financijski manje opterećenje jer je manja zgrada, ali matematika treba pokazati što je isplativije. POS ide dalje onom dinamikom kojom ćemo ga moći zatvarati, i naravno, sve ovisi o interesu samih kupaca.

Dio javnosti osudio je odluku Gradskog vijeća da Grad preuzme dugove NK Varaždina. Je li bilo drugih rješenja?

Znam da je javnost podijeljena, ali tu je bilo pitanje što je pametnije napraviti. Svi znamo da je NK Varaždin, odnosno, tada NK Varteks, zapao u velike dubioze koje su na razini 32 milijuna kuna. Prije svega zbog načina na koji se taj klub vodio u prošlosti, Grad Varaždin kao sudužnik od 2010. godine otplaćuje kredit koji je podigao Varteks, a bilo je to na nagovor bivšeg zamjenika gradonačelnika. Plaćat ćemo kredit do 2020. godine na razini negdje oko 1,3 milijuna godišnje. Jednako tako prema Poreznoj je dug NK Varaždina između šest i osam milijuna kuna i taj dug preuzima Grad.
Jedini način da barem dio tih novaca, koje smo uložili i još uvijek ulažemo, eventualno povratimo, je da klub ide u preoblikovanje. Da je nad NK Varaždinom pokrenut stečaj, što je najjednostavnije rješenje, tad je nemoguće povratiti uložena sredstva.
Tu je i opasnost, u slučaju da ne vraćamo kredit, da ostanemo bez Varteksovog stadiona.
Pazit ćemo da se na zdravim temeljima i transparentno dalje vodi klub. Također, ako u budućnosti dođe do prodaje kluba nekome od zainteresiranih, ili čak uz prodaju igrača, moguće je da se sredstva koja je Grad uložio i vrate.

Sad ste spomenuli vodstvo kluba, no dio strukture je još ostao.

Točno, dio strukture je ostao, ali to je nešto na čemu ja inzistiram i nešto na čemu ćemo sasvim sigurno morati promijeniti. Radi se o tome da dio vodstva kluba koji je ostao ima isključivo zadatak da preda dokumente novom vodstvu. Nova ekipa, dva zamjenika župana i zamjenik gradonačelnika Varaždina su tu da provedu preoblikovanje, a nakon toga treba dati klub ljudima koji se u to razumiju, koji su iz sportskog faha. i početi graditi novu priču Varteksa u budućnosti.

No, stanje u varaždinskom sportu općenito nije baš bajno, a spominjale su se i neke promjene u zajednici sportskih udruga.

Bila je skupština Zajednice sportskih udruga, dio skupštinara i ja tražili smo da se krene u javnu raspravu oko novih kriterija. Bilo je dosta prigovora da kriteriji nisu posloženi kako bi trebalo. Koliko znam rasprava je održana i prije tri godine i doneseni su ovakvi kriteriji.
Ja sam inicirao da zaključci ove zadnje rasprave budu temelj za raspodjelu sredstava. Razmišlja se da se upravljanje sportskim objektima izuzme od Zajednice sportskih udruga Varaždina i da to najvjerojatnije na sebe preuzme javna ustanova.
Objekti su u vlasništvu Grada i oni ne služe samo sadašnjim sportašima nego će služiti i onim budućim naraštajima za recimo pedeset godina. Tu moramo voditi računa da se sa sredstvima koja iz proračuna pripadaju sportskim aktivnostima raspolaže racionalno. Od 7,5 milijuna kuna koje je zajednica dobila, 3,5 milijuna kuna je išlo za održavanje sportskih objekata, a kad uzmete još i činjenicu da Zajednica za plaće troši oko milijun i pol godišnje za plaće svojih djelatnika, dakle oko pet milijuna je fiksnog troška, a mali dio kolača ostaje za raspodjelu klubovima i sportskim udrugama.
Želja nam je, kad izuzmemo sportske objekte i ako se napravi ušteda, da se ti novci ponovno mogu dati u sport. Želim da se novcima gospodari na transparentan način, ne tvrdim da to sad nije tako, ali mislim da neke stvari ipak treba promijeniti.

Dakle, slijede promjene u sportu, no, što je s gospodarstvom i ostalim planovima i projektima koje ste najavljivali tijekom kampanje? Očekujete li i sredstva od Europskih fondova?

Trenutno smo u fazi formiranja tima koji će izraditi strategiju razvoja od 2014. do 2020. godine. Puno projekata ima u planu, neki su već u pripremi. Ono što mogu reći, to je realizacija projekta nove gradske knjižnice koja bi trebala zaživjeti u sklopu Vile Oršić. Jedan od projekata je i adaptacija bivšeg Doma željezničara, danas Centra za mlade. No, treba nam oko 3,9 milijuna kuna da taj objekt stavimo u funkciju, a cijeli projekt težak je oko 8,5 milijuna kuna da bi mogao ispunjavati sve standarde.
Tu je i novi Vatrogasni centar, gdje će biti i HGSS, kao i Centar za zaštitu i spašavanje. Ideja ima jako puno, ali svaki od tih projekata mora biti samoodrživ.

Kad smo kod projekata, što je s bivšom vojarnom u Optujskoj?

Odlukom Vlade bivša je vojarna data na čuvanje Gradu varaždinu, ali ugovor o međusobnim odnosima nikad nije potpisan. Mi smo bili u Agenciji za upravljanje državnom imovinom, gdje su rekli da, kad budemo imali planski određeno što na tom prostoru želimo, tada možemo tražiti da nam se to da u vlasništvu. Moja želja je da projekt Tehnološkog parka 2 preselimo u prostor vojarne. Razgovarao s direktorom Tehnološkog parka smo obavili, a slijede razgovori s projektantima, arhitektima, odnosno ljudima od struke. Tehnološki park bio bi na neki način osnova projekta, na koju bismo onda nadograđivali sve što je komplementarno.

Aquacity, Gradski bazeni, gradske ustanove koje su zapale u dubioze. Imate li kakvih planova vezanih za te ustanove?

Aquacity je kroz ljeto radio, treba naglasiti da su bila ogromna dugovanja koja smo većim dijelom uspjeli sanirati u ove dvije godine da se slučajno ne dogodi da ostanemo bez imovine.
Moja je želja da se nađe dobar investitor koji bi tamo napravio više od ovog što sad je. To je dobra lokacija i za kamp i za možda bungalove. No Grad nije taj koji ima novaca i koji bi trebao ulagati. Tražit ću da se raspiše natječaj da vidimo kakav je uopće interes. Onda preostane varijanta najma. No, pokazalo se kod prijašnjih zakupaca da je bez naplate kupanja tamo teško egzistirati.
Što se pak Gradskih bazena tiče, tu je još uvijek dug prema Poreznoj, a istraga zbog malverzacija s računima traje i dalje. No, oni funkcioniraju jednako kao i prije. Pozitivno je da su nedavno dobili i zakupca za restoran koji bi trebao uskoro početi raditi.

Grad Varaždin, kao uostalom i druge dijelove Hrvatske, prati negativan trend zatvaranja obrta, tvrtki, nezaposlenost raste... Ima li možda kakvih pozitivnih najava vezanih za privatne investicije u Varaždinu?

Na sreću ima, mi smo upravo pred izdavanjem građevinske dozvole za Spar na Banfici, najavili su da traže još nekoliko lokacija pa ćemo vidjeti kako će to ići. Također, njemačka komp Solar želi otvoriti još jednu pogonsku liniju za proizvodnju solarnih panela u suradnji sa Solvisom. Slijedeće godine spremni su zaposliti preko stotinjak ljudi. Vezano za projekte, moram spomenuti i Studentsku menzu, koja je napokon dobila potvrdu od Sveučilišta za financiranje. Tu je i FOI u perspektivi sa svojim projektima, novom zgradom i novim studentskim domom. Ne smijemo zaboraviti i Gastrokom, koji planira investirati u hotel na mjestu gdje je sad restoran Park. Optimističan sam, a mi kao Gradska uprava smo se ubrzali da što brže nalazimo rješenja za nove investitore.

I za kraj nešto što sigurno zanima građane. Obećali ste smanjenje broja zaposlenih u Gradskoj upravi, gdje je zapelo?

Obećao sam, iako osobno tvrdim da kad bi svi zaposlenici radili punom parom, ima dovoljno posla za sve. Ovdje ne generaliziram. Dakle, ima dovoljno ljudi koji zaista rade vrhunski i maksimalno. No, ima ljudi koji imaju jedan stari način razmišljanja, ali danas je tempo sasvim drugačiji. Tražimo od pročelnika i djelatnika da nisu samo izvršioci već da imaju i svoje ideje. I svi oni koji to neće moći pratiti, morat će otići.

Izvor: Tjednik eVaraždin