Ludbrežan 1913. izveo atentat na budućeg bana Skerletza

U posljednjih četrnaest godina 19. stoljeća u svijetu je u prosjeku ubijen jedan državnik na godinu. Od 1900. do 1913. godine ubijeno je 40 važnih ljudi, navodi u svojim istraživanjima povjesničar Igor Despot.

Među njima bila su četiri kralja (od toga dva na Balkanu), šest premijera i tri predsjednika.

U spomenutom razdoblju u Ausro-Ugarskoj je bilo nekoliko neuspješnih atentata poput onog Stjepana Dojčića (Ludbreg 1890. – Chicago 18.1.1923.) na kraljevskog komesara Josipa Skerletza.

Ludbrežan je od 1909. živio u SAD-u gdje se zaposlio u tvornici automobila u Chenoi (Illinois). Bio je tajnik odsjeka Hrvatske narodne zajednice, te suosnivač pjevačkog društva i čitaonice Balkan (1911.) i osnivač ogranka Hrvatskog saveza. Zagovarao je pružanje pomoći Hrvatskoj u borbi za ravnopravan položaj u Austro-Ugarskoj Monarhiji, a u domovinu se vratio 1912. godine s namjerom da izvrši atentat na Slavka Cuvaja iako za to nije dobio političku podršku Stjepana Radića.

Nezadovoljan daljnjim tijekom događaja, nakon neuspjelog atentata kojeg je na Cuvaja izvršio 7. lipnja 1912. Luka Jukić, Dojčić provođenjem individualnog terora nastoji potaknuti političke promjene.

Napad je izveo prilikom proslave rođendana Franje Josipa I., 18. kolovoza 1913. godine kada se u Zagrebu održavala svečana misa u Prvostolnoj crkvi. Nakon završenog obreda, na glavnom izlazu iz crkve, Stjepan je izvršio atentat na komesara, baruna Ivana Skerletza ranivši ga hicem iz revolvera u ruku.

Pritom je uhićen, a Kraljevski sudbeni stol u Zagrebu ga 26. rujna osuđuje na 16 godina robije u lepoglavskoj kaznionici. No, nakon završetka Prvog svjetskog rata je amnestiran i pušten iz zatvora već 18. listopada 1918. godine pa nastavlja svoje političko djelovanje u Ludbreškom kraju i u Varaždinu.

Inače, Dojčić je po struci bio ličilac, a napisao je dvije knjige: Tko je lopov ? Stjepan Dojčić ili Stjepan Radić i Čuj istinu prevareni narode.