Matej Mintas - od stolarskog pomoćnika do uglednog doktora prava

Piše: Josip Novak

Objavljeno: 10.11.2013. 14:20

Zadnja izmjena: 13.01.2016. 08:30

Seljački sinovi potekli iz našeg kraja nerijetko pokazuju iznimnu nadarenost za učenje, koja izaziva pažnju domaće i strane javnosti. Takav je slučaj bio i s dr. Matejom Mintasom koji je naukovao za stolarskog pomoćnika, a na kraju "dogurao" do uglednog doktora prava.

Iako nismo pronašli njegov opširniji životopis, o Mintasu znamo da je rođen 1878. godine u Zlogonju u općini Bednja (tada u sastavu bivšeg kotara Ivanec), u skromnoj seljačkoj obitelji. Polazio je pučku školu u selu Višnjici, a nakon toga kao 14-godišnjak dolazi u Varaždin izučiti zanat kod stolara Marteka. Potom kao majstorski pomoćnik radi stolarske poslove i kod graditelja orgulja Pape u Varaždinu. No, nakon nekog vremena odlučio je vratiti se kući, te na selu radi kao samostalan stolar.

U Zlogonju se ubrzo uvjerio kako selo ne pruža baš nikakve uvjete za razvoj obrtništva, pa stoga pakuje kofere i odlazi u Zagreb. Spretan i elokventan mladić ubrzo nalazi posao kod tvrtke L.F. Kohn, te kod Glasera, a kasnije radi i u poznatoj Kovačićevoj tvornici za gradnju tambura.

U Zagrebu 1900. godine, u svojoj 22. godini života, Mintas odjednom odlučuje posvetiti svoj život nauci. Uz rad polazi gornjogradsku zagrebačku gimnaziju, na kojoj je maturirao 1907. godine. Nakon mature upisuje se na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Kao gimnazijalac i student, zarađivao je za kruh dajući instrukcije iz različitih predmeta. Njegova marljivost i znanje omogućuju mu da bez diplome stupi u gradsku službu. Oženio se kao student, a ispite je spremao u slobodno vrijeme.

Mintas je neumorno učio od svoje 22. do 36 godine života, pa je takva posvećenost stjecanju znanja naišla na zanimanje domaćih i stranih medija.

Tim više kada je u studenom 1916. godine stekao akademski stupanj doktora pravnih znanosti.

Njegova pravosudna karijera obilježena je brojnim usponima i padovima, ali je dr. Matej Mintas čitavo to vrijeme bio iskreni rodoljub i pravaš. Bio je strahovito razočaran kada je nakon proglašenja NDH 1941. godine shvatio da dr. Ante Pavelić neće dozvoliti nikakvo višestranačje u Hrvatskoj.

Umro je u Zagrebu 19. prosinca 1959. godine.

Komentari