Varaždinac Hugo Ernst organizirao brojne štrajkove

Nema tog Hrvata u povijesti koji bi uspješno organizirao i proveo u djelo veći broj štrajkova od našeg sindikaliste Huga, koji je preko “bare“ otplovio u Ameriku 1900. godine.

Riječ je o sinu poznatog varaždinskog rabina Ignaca Ernsta i bratu varaždinskog odvjetnika dr. Teodora Ernsta.

Inače, junak naše priče rođen je 1876. godine, odrastao je i školovao se u našem gradu. Zbog sukoba s vlastima, u svijet na kraju odlazi praznih džepova. Bio je prisiljen obavljati različite poslove, pa radi kao perač posuđa, nosač prtljage, kondukter u autobusu, pomoćnik u liječničkoj ordinaciji, konobar...

Čitavo to vrijeme nastojao se dodatno obrazovati, pa je s vremenom tečno govorio čak šest svjetskih jezika i mogao je bez greške na grčkom recitirati Ilijadu. Taj neumorni hrvatski nacionalist i borac za prava radništva, kojeg je svojevremeno u Varaždinu maltretirala policija, bavio se i novinarstvom te je bio ugledan dopisnik brojnih časopisa u Europi.

Prve tragove o njegovim štrajkačkim aktivnostima nalazimo u godinama prije početka Prvog svjetskog rata, pa ne čudi da već 1910. postaje sekretarom sindikalne podružnice u San Franciscu.

U tom gradu pamte ga i kao lokalnog dandyja, koji je svoju genijalnost dokazao nebrojeno puta. Ne samo da je uspješno izvlačio kolege - istomišljenike iz zatvora, već je na listama socijalista bio kandidiran za kongresmena (prvi put, 1922.). Na mjesto generalnog sekretara socijalističke partije SAD-a, sa sjedištem u Cincinnatiju (Ohio), dolazi 1940. godine.

Vijest o tom velikom uspjehu u političkoj karijeri, javlja telegramom braći, koja su tada živjela u Zagrebu. Svoju iscrpnu autobiografiju, Hugo Ernst je objavio 1952. godine.

Koliko je bio omiljen i poštovan među radništvom iz ugostiteljske branše, dokazuje činjenica da ga na posljednje počivalište, smješteno na brijegu iznad Cincinnatija, prati više od 600 kolega pristiglih iz svih saveznih država.